Odluka o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužene kao nedozvoljenu u sporu radi naknade štete i utvrđenja ništavosti odredaba ugovora o specijalizaciji. Sud je ocenio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji jer sporna pitanja ne predstavljaju tačku pravnog ujednačavanja.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6232/2025
12.12.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Zorice Bulajić, Dragane Marinković i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca-protivtuženog Specijalne bolnice za plućne bolesti "Dr Budislav Babić" iz Bele Crkve, čiji je punomoćnik Radivoje Zekić, advokat iz ..., protiv tužene - protivtužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Ivanović, advokat iz ..., radi naknade štete i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene-protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5692/23 od 13.06.2024. godine, u sednici održanoj 12.12.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene- protivtužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5692/23 od 13.06.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene-protivtužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 5692/23 od 13.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Pančevu P 212/19 od 17.03.2023. godine, stavom prvim izrske, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužilji na ime putnih troškova odlaska na specijalizaciju na relaciji Bela Crkva-... isplati 586.335,95 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2020. godine do isplate, na ime isplaćene školarine 210.000.00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.08.2017. godine do isplate, na ime isplaćenog dopunskog rada specijaliste 1.587.774,16 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.08.2017. godine do isplate, a odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u delu da se tužena obaveže da tužilji na ime naknade isplaćene za vreme specijalizacije u periodu od 01.05.2009. godine do 30.04.2012. godine isplati 2.063.183,08 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2012. godine do isplage i na ime razlike isplaćenih troškova od dosuđenih 586.335.95 dinara do traženih 603.221.78 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2020. godine do konačne isplate, kao i u pogledu zakonske zatezne kamate na ime uplaćene školarine od 210.000,00 dinara za period od 31.05.2012. godine do 22.08.2017. godine, te zakonske zatezne kamate na iznos od 1.587.774,16 dinara od 31.07.2017. godipe do 22.08.2017. godine. Stavom drugim izreke delimično je usvojen protivtužbeni zahtev pa je utvrđeno da je ništava odredba Ugovora o specijalizaciji br. .../... od 30.04.2009. godine zaključenog između parničnih stranaka, u prvom stavu člana 7 u delu koji glasi "Ako AA lekar na specijalizaciji iz ... ne položi specijalistički ispit do proteka roka iz prethodnog člana, samovoljno prekine specijalistički staž ili samovoljno prestane da radi u Specijalnoj bolnici za vreme trajanja specijalizacije ili samovoljno napusti radno mesto nakon završene specijalizacije dužna je da nadoknadi sva sredstva koja je primila na ime naknade bruto zarade za vreme specijalizacije sa važećom zakonskom kamatom do dana isplate“. Odbijen je kao neosnovan protivtužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti u preostalom delu odredbe člana 7 Ugovora o specijalizaciji br. .../... od 30.04.2009. godine u delu stava prvog koji glasi: "Sve druge isplate koje je primila za vreme specijalizacije sa važećom zakonskom kamatom do dana isplate" kao i u stavu 2 navedenog člana koji glasi: "Imenovana je pored sredstava iz prethodnog stava dužna da nadoknadi štetu koju Specijalna bolnica trpi njenim postupkom u visini naknade bruto zarade i drugih ličnih primanja radnika u mesecu u kome se isplaćuje naknada u Specijalnoj bolnici sa važećom kamatom do dana isplate". Stavom trećim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 5692/23 od 13.06.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužene i tužioca i prvostepena presuda potvrđena u u delu stava prvog izreke kojim je obavezana tužena da tužiocu isplati: na ime putnih troškova na relaciji Bela Crkva-... 586.335,95 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.06.2020. godine do isplate, na ime isplaćene školarine 210.000.00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 23.08.2017. godine do isplate i na ime isplaćenog dopunskog rada specijaliste 1.587.774,16 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 31.08.2017. godine do isplate, te u delu kojim je kao neosnovan odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.587.774.16 dinara za period od 31.07.2017. godine do 22.08.2017. godine, kao i u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je tužena obavezana da na iznos od 210.000.00 dinara tužiocu isplati zakonsku zateznu kamatu od 31.05.2012.godine do 22.08.2017. godine, a tužbeni zahtev odbijen u delu za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 1.587.774.16 dinara i za period od 23.08.2017.goodine do 30.08.2017.godine. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude, tako što je tužena obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 449.190,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena- protivtužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu štete u vidu isplaćenih putnih troškova odlaska na specijalizaciju, isplaćene školarine i dopunskog rada specijaliste, primenom odredbi člana 262. Zakona o obligacionim odnosima, kojima su regulisane posledice raskida ugovora zbog neispunjenja, u činjeničnoj situaciji da je tužilac svoje obaveze iz ugovora o specijalizaciji od 30.04.2009. godine ispunio, a da tužena ni u naknadno ostavljenim rokovima nije položila specijalistički ispit, odnosno nije ispunila svoju obavezu iz ugovora o specijalizaciji, zbog čega je u obavezi da tužiocu naknadi štetu. Nižestepeni sudova su ocenili da potraživanje u parnici pokrenutoj 23.08.2017. godine nije zastarelo, primenom odredbe člana 376. ZOO, jer je tužilac završetkom septembarskog ispitnog roka 2015. godine imao saznanja da tužena nije prijavila polaganje specijalističkog ispita i ispunila svoju obavezu. Pobijanim delom presude odlučeno je i o protivtužbenom zahtevu za utvrđenje ništavosti odredbi člana 7 ugovora o specijalizaciji, koji se odnosi na vraćanje primljenog za vreme specijalizacije i naknadu štete u slučaju povrede ugovorom preuzete obaveze tužene, pa je na osnovu člana 103. ZOO izveden zaključak da one nisu ništave.
Prema stanovištu Vrhovnog suda, pobijana odluka je doneta primenom relevantnih odredbi članova 262. i 376. ZOO na utvrđeno činjenično stanje, koje se po članu 407. stav 2. ZPP u postupku po reviziji ne može osporavati. Navodima revizije se ne ukazuje na sporna prava pitanja od opšteg interesa i na pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, već se ukazuje na činjenična i pravna pitanja konkretnog spora i ponavljaju navodi isticani u žalbi protiv prvostepene odluke, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP. Pored toga, nije bilo osnova za razmatranje podnete revizije u cilju ujednačavanja sudske prakse, pošto pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a tužena nije priložila pravnosnažne presude kao dokaz različitog postupanja sudova u bitno istvrsnim situacijama.
Navodi revizije se delimično odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog čega se posebna revizija ne može izjaviti. Institut izuzetne dozvoljenosti revizije predviđen je isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, i to pod uslovima koji su zakonom izričito propisani.
Imajući u vidu navedeno, odlučeno je kao u stavu prvom izreke, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari radi naknade štete podneta je 23.08.2017. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi iznosi 2.384.110,11 dinara. Protivtužba za utvrđenje ništavosti odredbe ugovora podneta je 26.09.2019. godine, a vrednost predmeta spora po protivtužbi je 10.000,00 dinara.
S obzirom da u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela po tužbi i po protivtužbi ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena i na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Vesna Subić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković