Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti radi naknade troškova
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužioca kao nedozvoljenu u sporu radi isplate troškova krivičnog postupka. Budući da je vrednost predmeta spora ispod cenzusa za sporove male vrednosti, zakon izričito isključuje pravo na izjavljivanje revizije protiv odluke drugostepenog suda.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 6618/2024
27.08.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Lepojko Mitrović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Trećeg osnovnog suda u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 29610/21 od 26.10.2023. godine u sednici održanoj 27.08.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 29610/21 od 26.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P 42622/20 od 21.04.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da mu na ime duga za troškove krivičnog postupka u predmetu Trećeg osnovnog suda u Beogradu 2K 21650/10 isplati 135.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.03.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime duga za troškove krivičnog postupka u predmetu Trećeg osnovnog suda u Beogradu 2K 21650/10 isplati preko dosuđenog u stavu prvom izreke presude iznos od još 500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.03.2018. godine do isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 127.250,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 29610/21 od 26.10.2023. godine, stavom prvim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, pa je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je obavezana tužena da mu na ime duga isplati iznos od 135.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.03.2018. godine do isplate. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, pa je obavezan tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.000,00 dinara. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, s pozivom na odredbu člana 407. stav 3. i stav 4. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), kojim je propisano da je revizija nedozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Članom 403. stav 2. tačka 2. ZPP, propisano je da je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sudu preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.
Međutim, kada se radi o postupku u sporovima male vrednosti tu je propisan poseban postupak (član 467. do 479. u Glavi XXXIII ZPP), tako da ako u odredbama te glave nije drugačije propisano, u postupku u sporovima male vrednosti shodno se primenjuju ostale odredbe ovog zakona (član 467).
Sporovima male vrednosti smatraju se sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (član 468. stav 1. ZPP) i u tavkvim sporovima revizija protiv odluke drugostepenog suda nije dozvoljena (član 479. stav 6. ZPP).
Tužbu radi naknade imovinske štete, tužilac je podneo 06.03.2018. godine, a vrednost predmeta spora je 135.000,00 dinara kako je to tužilac naveo u podnesku od 16.11.2020. godine kojim je uredio tužbu.
S obzirom na to da je ovo spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da protiv odluke drugostepenog suda u ovoj vrsti spora revizija nije dozvoljena na osnovu člana 479. stav 6. ZPP. Preinačenje odluke nije od uticaja na odlučivanje u smislu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, imajući u vidu da je u sporu male vrednosti, posebnom odredbom zakona (479. stav 6. ZPP) isključeno pravo na izjavljivanje revizije, pa posebno pravilo isključuje primenu opšteg pravila.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 10906/2023: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti kao nedozvoljene
- Rev 8697/2023: Nedozvoljenost revizije banke u sporu male vrednosti za menični dug
- Rev 20207/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 9867/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 15708/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 8100/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti
- Rev 14673/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu male vrednosti