Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud ne dozvoljava odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer nisu ispunjeni uslovi za razmatranje pravnih pitanja od opšteg interesa. Zatim, odbacuje redovnu reviziju kao nedozvoljenu, jer vrednost spora ne prelazi zakonski propisan cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 720/2022
26.01.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Jelene Ivanović i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Rajko Vukmirović i Nina Dautović, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1912/21 od 04.11.2021. godine, u sednici održanoj 26.01.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1912/21 od 04.11.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1912/21 od 04.11.2021. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P 173/19 od 20.04.2021. godine, prvim stavom izreke, tužbeni zahtev je delimično usvojen i obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode isplati iznos od 30.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 20.04.2021. godine do isplate, na ime neodgovarajućeg čuvanja vozila iznos od 53.635,40 dinara sa zakkonskom zateznom kamatom od 05.04.2018. godine do isplate, na ime izgubljene zarade iznos od 1.082.295,11 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 646.759,07 dinara od 01.01.2020. godine do isplate. Drugim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime doprinosa Republičkom fondu PIO uplati iznos od 642.037,44 dinara. Trećim stavom izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka plati iznos od 198.231,19 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a u preostalom delu od traženih 150.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete zbog neosnovanog lišenja slobode do dosuđenih 30.000,00 dinara, za iznos od 120.000,00 dinara tužbeni zahtev je odbijen kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 1912/21 od 04.11.2021. godine, prvim stavom izreke, žalba tužene je delimično usvojena i prvostepena presuda ukinuta u pobijanom usvajajućem delu iz stava prvog izreke kojim je odlučeno o naknadi nematerijalne štete zbog neodgovarajućeg čuvanja vozila i u delu odluke o troškovima postupka iz stava trećeg izreke i predmet u tom delu vraćen na ponovno suđenje, dok su u preostalom pobijanom usvajajućem i odbijajućem delu žalbe tužene i tužioca odbijene i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužena je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonom propisanih razloga, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20).
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Prema članu 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete i materijalne štete zbog izgubljene zarade koju je tužilac pretrpeo usled neosnovanog lišenja slobode. Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, budući da su pitanja na koja se ukazuje kao sporna, vezana za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijana drugostepena presuda je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog kasacionog suda u istim ili sličnim činjeničnim i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja u pogledu početka računanja roka zastarelosti. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, dok se osporavanjem primene pravila o teretu dokazivanja zapravo osporava ocena dokaza i utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, zbog čega je odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Stoga nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, sa kojih razloga je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade nematerijalne i materijalne štete podneta je 15.03.2019. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 1.754.332,55 dinara.
S obzirom na to da vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka nije osnovan, budući da odgovor tužioca na reviziju nije bio nužan i neophodan, te mu ne pripada pravo na naknadu troškova tog postupka, u smislu odredbe člana 165. ZPP, a u vezi člana 154. stav 1. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 2658/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 11777/2022: Rešenje o neprihvatanju posebne revizije i odbacivanju redovne revizije
- Rev2 369/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 3192/2021: Rešenje o neprihvatanju posebne revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev2 3010/2023: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu male vrednosti
- Rev 6666/2021: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete zbog vrednosnog cenzusa
- Rev2 4032/2022: Revizija odbačena zbog male vrednosti spora u radnom sporu