Rešenje Vrhovnog suda Srbije o odbacivanju revizije u sporu za naknadu za zemljište
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju Opštine Aleksinac kao nedozvoljenu. Utvrđeno je da vrednost spora od 109.200,00 dinara ne prelazi zakonski cenzus od 40.000 evra. Posebna revizija nije prihvaćena jer je drugostepena presuda usklađena sa praksom i zakonom u vezi sa naknadom za zauzeto zemljište.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7398/2025
12.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Vladislave Milićević, Marine Milanović, Vesne Mastilović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., Opština Aleksinac, čiji je punomoćnik Miodrag Cvetković, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Aleksinac, koju zastupa Pravobranilaštvo Opštine Aleksinac, radi utvrđenja svojine i isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5496/24 od 21.01.2025. godine, u sednici održanoj 12.02.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5496/24 od 21.01.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 5496/24 od 21.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu P 261/24 od 08.10.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i utvrđeno da je tužena izvršila zauzeće na delu nepokretnosti u svojini tužilje i to na katastarskoj parceli br. .. KO ..., upisanoj u listu nepokretnosti br. .. KO ..., u ukupnoj površini od 168 m2 i utvrđeno je pravo svojine u korist tužene na navedenom delu predmetne katastarske parcele, u merama i granicama bliže opredeljenim u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji isplati na ime naknade za zauzeti deo katastarske parcele br. .. KO ..., u ukupnoj površini od 168 m2, iznos od 109.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 08.10.2024. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 133.144,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 119.260,00 dinara od dana izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 5496/24 od 21.01.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Ceneći ispunjenost uslova za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, Vrhovni sud nalazi da ne postoje razlozi predviđeni odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23).
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je pobijana pravnosnažna presuda u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim shvatanjem izraženim u odlukama tog suda u kojima je odlučivano o istovetnim tužbenim zahtevima, sa istim pravnim osnovom i bitno sličnim činjeničnim stanjem kao u ovoj parnici. Pravilna primena materijalnog prava (člana 58. Ustava RS i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava) u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, a u konkretnom slučaju je utvrđeno da je parcela u vlasništvu tužilje zauzeta nekategorisanim putem koji je upisan kao takav u javnoj evidenciji o nepokretnosti i pravima na njima, a koji predstavlja dobro u opštoj upotrebi i u javnoj je svojini tužene, shodno članu 2. stav 1. tačka 8. i članu 3. Zakona o putevima.
Iz navedenih razloga, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, zbog čega je Vrhovni sud primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke,
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate i utvrđenja svojine podneta je 01.03.2024. godine. Vrednost predmeta spora je 109.200,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi zakonom propisani imovinski cenzus za dozvoljenost revizije, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 13492/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu za utvrđenje prava svojine stečenog održajem
- Rev 11821/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u imovinsko-pravnom sporu
- Rev 7792/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u predmetu faktičke eksproprijacije zemljišta
- Rev 7189/2024: Rešenje o odbacivanju revizije u imovinskopravnom sporu radi utvrđenja prava svojine
- Rev 11392/2025: Odbacivanje revizije u sporu za utvrđenje svojine države
- Rev 7289/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu radi zauzeća zemljišta i naknade
- Rev 24502/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u svojinskom sporu