Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti za naknadu štete

Kratak pregled

Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Spor za naknadu imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, čija vrednost ne prelazi 3.000 evra, smatra se sporom male vrednosti.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 7712/2025
11.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Nadežde Vidić i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Putnik, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Privredni sud u Beogradu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade imovinske štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž rr1 16/2024 od 06.06.2024. godine, u sednici održanoj 11.06.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž rr1 16/2024 od 06.06.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž rr1 16/2024 od 06.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica u Sopotu Prr1 41/21 od 14.04.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je tužena obavezana da joj, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 209.339,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 14.10.2019. godine pa do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 79.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Viši sud u Beogradu je, presudom Gž rr1 16/2024 od 06.06.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačio presudu Osnovnog suda u Mladenovcu, Sudska jedinica u Sopotu Prr1 41/21 od 14.04.2022. godine, tako što je odbijen tužbnei zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku isplati iznos od 209.3339,64 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14.10.2019. godine do isplate, kao i zahtev tužilje za naknadu troškova postupka. Stavom drugim izreke, tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada imovinske štete tužilji zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pobijana odluka, kojom je tužbeni zahtev tužilje odbijen zasnovana je na utvrđenom činjeničnom stanju da poslodavac tužilje ''Industrija kotrljajućih ležajeva'' a.d. Beograd, nije bila u većinskom državnom vlasništvu u periodu iz koga datira tužiljino potraživanje i da ne postoji uzročno- posledična veza između delovanja Republike Srbije, u smislu donetih zakona kojima su produžavani utvrđeni rokovi za privatizaciju i onemogućavanje izvršenja sudskih odluka radi namirenja potraživanja, u odnosu na subjekt privatizacije, pošto se ti zakoni ne odnose na stečajnog dužnika – tužiljinog poslodavca, jer je on privatizovan pre izmena Zakona o privatizaciji (''Službeni glasnik RS'', br. 123/07). Navedena odluka ne odstupa od zaključka o odgovornosti Republike Srbije za naknadu materijalne štete nastale zbog neizvršenja pravnosnažnih sudskih odluka usvojenoj na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 02.11.2018. godine.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi odredbe 468. stav 1. i 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. Zakona parničnom postupku, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe. Na osnovu odredbe člana 479. stav 6. istog Zakona, protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti, revizija nije dozvoljena.

Tužbu radi naknade imovinske štete tužilja je podnela 14.10.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 209.339,64 dinara, pa je postupak vođen po pravilima za sporove male vrednosti.

Imajući u vidu da je spor male vrednosti u kom se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da protiv odluke drugostepenog suda, u ovoj vrsti spora, revizija nije dozvoljena u smislu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku. Preinačenje odluke od strane drugostepenog suda nije od uticaja na primenu odredbe člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, imajući u vidu da je posebnom odredbom zakona (član 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku) isključeno pravo na izjavljivanje revizije u sporovima male vrednosti, pa posebno pravilo isključuje primenu opšteg pravila o dozvoljenosti revizije, u slučajevima iz odredbe člana 403. stav 2. istog Zakona.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.