Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu radi utvrđenja prava svojine
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim ju je odbacio kao nedozvoljenu. Nisu ispunjeni uslovi za posebnu reviziju, a vrednost predmeta spora ne prelazi imovinski cenzus za dozvoljenost redovne revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 793/2021
08.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Popović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, radi utvrđenja prava svojine, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2380/20 od 20.10.2020. godine, u sednici održanoj 08.04.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2380/20 od 20.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Bačkoj Palanci P 109/20 od 06.07.2020. godine je utvrđeno da je tužilac putem održaja stekao pravo svojine na nekretninama upisanim u LN .. KO ..., kako je izrekom navedeno, pa se dozvoljava tužiocu da se po osnovu ove presude uknjiži kao vlasnik na navedenim nepokretnostim, što je tužena dužna priznati i trpti. Utvrđeno je i da danom sticanja svojine tužioca, prestaje pravo korišćenja na nepokretnostima u korist Ministarstva odbrane RS, što je tužena dužna priznati i trpeti. Obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 226.850,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 2380/20 od 20.10.2020. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Odbijeni su zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude, donete u drugom stepenu, tužena je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. a posredno ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pogrešne primene materijalnog prava s predlogom da se o reviziji odlučuje u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/2014, 78/18), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a o dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP u ovom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse u pogledu sticanja svojine održajem, primenom članova 20, 21, 28. i 72. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. Naime, ispunjenost uslova za primenu instituta održaja rešava se u svakom konkretnom slučaju, zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije, pa ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili razmatranja pitanja od od opšteg interesa. Pri tom, priložena sudska odluka uz reviziju ne ukazuje da je na drugačiji način odlučeno u istoj ili sličnoj činjeničnoj situaciji.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, jer je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podneti.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Prvostepeni sud je, u uvodu presude, označio vrednost predmeta spora u iznosu od 1.600.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu radi sticanja svojine, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe 15.04.2019. godine, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom članova 404. stav 2. i 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev 5543/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 8994/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 6176/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u sporu o utvrđivanju prava svojine
- Rev 7295/2022: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu za utvrđenje prava svojine
- Rev 2888/2020: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o sticanju svojstva zakupca stana
- Rev 2110/2019: Odbacivanje revizije u sporu za utvrđenje prava svojine zbog nedovoljne vrednosti spora
- Rev 2110/2019: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu radi utvrđenja prava svojine