Presuda o ništavosti ugovora o poklonu zbog nedopuštenog osnova raspolaganja
Kratak pregled
Vrhovni sud je potvrdio ništavost ugovora o poklonu nepokretnosti zaključenog između oca i ćerke. Utvrđeno je da je ugovor zaključen bez stvarne namere dobročinstva, već radi izbegavanja namirenja poverilaca, što predstavlja nedopušten osnov koji ugovor čini pravno nevažećim.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8074/2025
19.03.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Jasmina Joksimović advokat iz ..., protiv tuženih BB i VV oboje iz ..., koje zastupa zajednički punomoćnik Srećko Mitrić, advokat iz ... i tužene GG iz ..., koju zastupa punomoćnik Nikola Dragičević, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužene GG iz ..., izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3845/24 od 26.02.2025. godine, u sednici održanoj 19.03.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnova revizija tužene GG izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 3845/24 od 26.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Valjevu P 41/21 od 29.03.024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i utvrđeno da je ništav i bez pravnog dejstva ugovor o poklonu overen kod javnog beležnika Vesne Blagojević u ... u predmetu OPU PR 14-217 od 26.06.2017. godine, zaključen između tuženog BB iz ... kao poklonodavca s jedne strane i VV iz ... kao poklonoprimca sa druge strane, a koji ugovor za predmet poklona ima kp.br. ... zemljište po zgradom i drugim objektom, zemljište uz zgradu i drugi objekat u površini od 411 m2, sa porodičnom stambenom zgradom broj 1 u površini od 141 m2, upisan u ln.br. .. KO ..., što su tuženi dužni priznati da tuženi BB i VV kao ugovarači, a tužena GG iz ... kao davalac saglasnosti za zaključenje navedenog ugovora uz obavezu tužene VV iz ... da tvrdi da se kod RGZ SK u Ubu izvrši brisanje pravo svojine tužne VV na osnovu ovog ugovora o poklonu. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu na ime troškova spora solidarno isplate iznos od 948.745,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 3845/24 od 26.02.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženih i potvrđena presuda Višeg suda u Valjevu P 41/21 od 29.03.024. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženih za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužena GG je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena neka druga bitna povreda postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tuženi BB je bio vlasnik Preduzeća „Investitor izgradnja“. Trebalo je da izgradi zgradu u Beogradu u ulici ... . Primio je od tužioca iznos od 62.500,00 evra na ime kupoprodajne cene za stan. Novac je predat tuženom BB u toku 2012. i 2013. godine. Do zaključenja ugovora nije došlo jer je tuženi stan koji je trebalo da bude predmet overenog ugovora prodao trećem licu. Da bi se tužilac obezbedio sa tuženim BB je pred javnim beležnikom dana 22.06.2017. godine zaključen sporazum dana 22.06.2017. godine. U sporazumu je konstatovano da je tuženi BB dužan da tužiocu vrati na ime duga 62.000 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2019. godine. Naznačeni iznos tuženi BB tužiocu nije vratio. Presudom Višeg suda u Valjevu P 37/19 od 09.09.2020. godine obavezan je tuženi BB da tužiocu AA isplati iznos od 62.000 evra sa zakonskom zateznom kamatom od 21.08.2019. godine u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate. Međutim, BB je imao u novčane probleme, navodno zbog sukoba sa drugim suinvestitorom, pa je protiv istog podignuta optužnica za krivično delo prevare, jer je i drugim licima prodavao stanove, a ugovorne obaveze u pogledu predaje stanova nije ispunjavao. Zbog toga je bio u pritvoru u toku 2016. godine. Tužilac je saznao da tuženi BB ima kuću na ... koju je kupio 2000. godine i renovirao. Kuća je kupljena u vreme kada je bio u braku sa ovde tuženom GG Međutim, naznačenu kuću sa placem tuženi BB je poklonio ćerki, VV. Ugovor je overen od javnog beležnika Vesne Blagojević u ... u predmetu OPU br. 14-2017 od 26.06.2017. godine. Saglasnost za overu tog ugovora dala je i ovde tužena GG. Prema tuženom BB postoje i potaživanja trećih lica, a po osnovu pravnosnažno donetih sudskih odluka.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, imajući u vidu činjenicu da se sporna nepokretnost vodi u Službi za katastar nepokretnosti na tuženu VV – ćerku BB, nižestepeni sudovi su zaključili da je predmetni ugovor o poklonu shodno odredbi člana 51, 52. i 53. Zakona o obligacionim odnosima ništav. Ovo iz razloga što ugovor sadrži nedopušten osnov i nije učinjen sa motivom dobročinog raspolaganja, već u cilju izbegavanja, tj. onemogućavanja ispunjavanja novčanih obaveza tuženog BB prema tužiocu, ali i prema trećim licima - poveriocima. Ugovor nema kauzu kao jedan od bitnih uslova za nastanak punovažnog ugovora o poklonu. Stoga je zaključeno da je predmetni ugovor ništav i ne proizvodi pravno dejstvo.
Po oceni Vrhovnog suda nižestepeni sudovi su pravilno odlučili da je tužbeni zahtev tužioca osnovan.
Prema članu 52. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da ako osnov ne postoji ili je nedopušten, ugovor je ništav. Prema članu 51. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, propisano je da svaka ugovorna obaveza mora imati dopušten osnov.
U konkretnom slučaju pravilno je zaključeno da predmetni ugovor o poklonu nema kauzu. Ugovor o poklonu je dobročini pravni posao i najčešće se čini između bliskih srodnika ili između dobrih prijatelja. Poklon se čini da bi se manifestovao akt dobročinstva prema poklonoprimcu. U konkretnom slučaju pravilno je zaključeno da tuženi BB nije poklonio tuženoj VV spornu nepokretnost sa motivom dobročinog raspolaganja. Tuženi BB je imao dug prema tužiocu, a i prema trećim licima koja su imala pravnosnažne presude u pogledu svojih potraživanja prema tuženom BB pa je predmetni ugovor zaključen sa ciljem da se onemogući ispunjenje novčanih obaveza od strane poklonodavca prema tužiocu i prema trećim licima. Nedopušteni osnov prema članu 52.Zakona o obligacionim odnosima povlači za sobom i ništavost ugovora o poklonu, a mogućnost da se utvrdi ništavost ugovora nije vremenski ograničena shodno odredbi člana 110. Zakona o obligacionim odnosima i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice shodno odredbi člana 109. Zakona o obligacionim odnosima.
Stoga se navodi iz revizije tužene GG u tom smislu ne mogu prihvatiti kao osnovani, niti mogu dovesti do drugačije odluke suda.
Tužena GG je bila u braku sa tuženim BB kada je predmetna nepokretnost kupljena, dala je saglasnost za overu ugovora o poklonu, pa je ista pravilno tretirana kao nužni suparničar u ovom postupku.
Pravilna je odluka suda o troškovima postupka.
Imajući u vidu napred izneto, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković