Nedozvoljenost revizije u sporu male vrednosti povodom duga za parking
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je redovnu reviziju kao nedozvoljenu. Spor se odnosi na dug od 1.200,00 dinara, što ga čini sporom male vrednosti u kome, prema zakonu, revizija nije dozvoljena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 8805/2024
26.04.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca „BDF sistem plus“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnik Dejan Simić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Stanković, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12299/21 od 29.11.2023. godine, u sednici veća održanoj 26.04.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12299/21 od 29.11.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Višeg suda u Beogradu Gž 12299/21 od 29.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P 564/2020 od 06.04.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu isplati 1.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2019. godine do isplate, troškove parničnog postupka i ukinut je u celini platni nalog Osnovnog suda u Lazarevcu Pl 67/20 od 31.08.2020. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati 45.000,00 dinara.
Presudom Višeg suda u Beogradu Gž 12299/21 od 29.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca za troškove drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 55/14, 87/18 i 18/20) u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Vrhovni sud je u granicama svojih ovlašćenja na osnovu člana 404. stav 1. ZPP ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge za odluku o tužbenom zahtevu. Predmet tražene pravne zaštite je isplata duga na ime neplaćene parking usluge, a tužbeni zahtev je odbijen zbog nedostatka pasivne legitimacije. O zahtevu tužioca pobijanom presudom je odlučeno na osnovu primene materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke revizijskog suda u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom. Tužilac nije priložio revizijske odluke kojima bi potkrepio svoje tvrdnje o neujednačenoj sudskoj praksi, tako da nisu ispunjeni zakonski uslovi koji se odnose na potrebu za novim ni ujednačenim tumačenjem prava.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Članom 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe sa članom 479. stav 6. ZPP, propisano je da protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena.
Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 11.08.2020. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 1.200,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, pobijana drugostepena presuda doneta je u sporu male vrednosti iz člana 468. stav 1. ZPP, u kome revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 6102/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije tužioca
- Rev 1060/2023: Odbacivanje revizije kao nedozvoljene u sporu male vrednosti za naplatu parking karte
- Rev 10018/2023: Odluka o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu male vrednosti radi isplate duga
- Rev2 3133/2020: Odluka o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
- Rev 26678/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 5065/2024: Rešenje Vrhovnog suda o neprihvatanju posebne revizije u sporu male vrednosti
- Rev2 2986/2021: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu otpremnine zbog zastarelosti