Nedozvoljenost revizije izjavljene protiv odluke o troškovima parničnog postupka
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog, a zatim je odbacio reviziju kao nedozvoljenu. Revizija je izjavljena samo protiv odluke o troškovima postupka, što predstavlja sporedno traženje i ne može biti samostalan predmet revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9405/2024
26.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., Republika ..., čiji je punomoćnik Vladimir Marenović, advokat iz ..., protiv tuženog „ADRIA MEDIA GROUP“ DOO Beograd, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Branislav Glogonjac, advokat iz ..., radi povrede autorskog prava i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 132/23 od 21.12.2023. godine, u sednici održanoj 26.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 132/23 od 21.12.2023. godine – stava drugog, trećeg i četvrtog izreke.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž4 132/23 od 21.12.2023. godine – stava drugog, trećeg i četvrtog izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž4 132/23 od 21.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P4 9/21 od 22.03.2023. godine u stavu prvom, trećem, četvrtom i šestom izreke, kojima je utvrđeno da je tuženi povredio autorska prava tužioca, tako što je na portalu www.kurir.rs dana ...2019. godine, neovlašćeno, u nepotpunoj formi, bez naznačenja imena ili pseudonima autora, javno saopštio prikaz dela video zapisa „Protest protiv Zakona o vjerama// blokada puta BA-BP// ...2019. godine“, čime je tužiocu naneo imovinsku i neimovinsku štetu, pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade materijalne štete zbog povrede autorskog prava isplati 35.259,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.03.2023. godine, do isplate, na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede moralnih prava autora da isplati 40.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.03.2023. godine, do isplate, kao i da javno objavi izreku ove presude o svom trošku u štampanom i elektronskom izdanju dnevnih novina „Kurir“, odnosno na internet prezentaciji www.kurir.rs. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu osmom izreke presude Višeg suda u Beogradu P4 9/21 od 22.03.2023. godine, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 309.820,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti, do isplate. Stavom trećim izreke, Rev 9405/2024 2 obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova drugostepenog postupka isplati 90.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu u kome je preinačeno rešenje o troškovima parničnog postpuka, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 10/23, u daljem tekstu ZPP).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP. Naime, revizijom tuženog se pobija odluka o troškovima postupka, čiji se obračun vrši u svakoj parnici pojedinačno i predstavlja činjenično pitanje svakog konkretnog spora. Pored toga, nema potrebe za odlučivanjem o reviziji, radi ujednačavanja sudske prakse povodom odluke suda o troškovima postupka, imajući u vidu da sudovi o troškovima odlučuju u svakom konkretnom slučaju, ceneći odredbe Zakona o parničnom postupku kojima je regulisano odlučivanje o zahtevima stranaka za naknadu troškova, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 420. u vezi sa članom 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Zakon o parničnom postupku u članu 28. propisuje da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).
Imajući u vidu da se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, koja ne predstavlja rešenje protiv koga se revizija može izjaviti u smislu člana 420. ZPP, to revizija tuženog izjavljena protiv ove vrste odluke, koja predstavlja sporedno traženje nije dozvoljena. Činjenica da je odluka o troškovima postupka drugostepenom presudom preinačena ne utiče na dozvoljenost revizije, jer se dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbi člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14) odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP.
Na osnovu člana 420. stav 6. u vezi sa članom 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković