Odbačena revizija u sporu o utvrđenju prava stvarne službenosti prolaza
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca i odbacio je kao nedozvoljenu. S obzirom na to da vrednost predmeta spora nije prelazila zakonom propisani cenzus od 40.000 evra, revizija u ovom imovinskopravnom sporu nije bila dopuštena.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9523/2025
24.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Vesne Mastilović, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ... i BB iz ... i VV iz ..., kao pravnih sledbenika pokojnog GG iz ..., koje zastupa Veroljub Mićić, advokat iz ..., protiv tuženog DD iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Tasić, advokat iz ..., radi utvrđenja prava službenosti, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 576/25 od 25.02.2025. godine, u sednici održanoj 24.07.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 576/25 od 25.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 576/25 od 25.02.2025. godine, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P 6910/22 od 20.03.2024. godine u delu u kome je odbijen tužbeni zahtev tužilaca kojim su tražili da se utvrdi da imaju pravo stvarne službenosti prolaza pešice, traktorom i priključnim mašinama u korist povlasne parcele k.p. br. .. po listu nepokretnosti broj .. KO ..., vlasništvo tužioca GG iz ... i povlasne parcele k.p. br. .., list nepokretnosti broj .. KO ..., vlasništvo tužioca AA, preko poslužne parcele k.p. br. .., list nepokretnosti br. .. KO ..., vlasništvo tuženog DD u merama i granicama bliže opisani u izreci prvostepene presude, što je tuženi dužan trpeti i omogućiti tužiocima nesmetano vršenje prava službenosti prolaza pešice, traktorom i priključnim mašinama stečene održajem, dok je odluka o troškovima postupka preinačena, tako što se obavezuju tužioci da tuženom na ime troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 903.450,00 dinara.
Protiv navedene pravnosnažne drugostepene presude blagovremenu reviziju su izjavili tužioci sa pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca, jer u konkretnom slučaju nema potrebe da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, niti pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Nije potrebno novo tumačenje prava, niti ujednačavanje sudske prakse jer revident nije priložio odluke u kojima je u istoj ili sličnoj činjeničnopravnoj situaciji suprotno odlučeno. Odlučivanje suda o tužbenom zahtevu za utvrđenje prava stvarne službenosti vezano je za utvrđenje činjenica na osnovu kojih se procenjuje potreba službenosti radi korišćenja povlasnog dobra, odnosno postojanje razloga zbog kojih bi morala službenost da se ustanovi, a što zavisi od konkretno utvrđenog činjeničnog stanja u svakom predmetu.
Imajući u vidu navedeno, nisu ispunjeni uslovi da se revizija tužilaca smatra posebnom, u smislu člana 404. stav 1. ZPP, na osnovu čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP predviđeno je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 25.07.2014. godine. Vrednost predmeta spora je 15.000,00 dinara. Kako vrednost predmeta spora ne prelazi zahtevani revizijski cenzus od 40.000 evra u dinarskoj protivvrednosti na dan podnošenja inicijalnog akta, revizija tužilaca je nedozvoljena.
Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Tatjana Matković Stefanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 8143/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu o stvarnoj službenosti
- Rev 1543/2024: Neprihvatanje posebne revizije i odbacivanje revizije u imovinskopravnom sporu
- Rev 1282/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu o privremenoj stvarnoj službenosti zbog vrednosti
- Rev 9037/2022: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev 2580/2024: Utvrđenje prava službenosti prolaza stečenog putem održaja
- Rev 1193/2022: Odluka Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu radi utvrđenja prava službenosti prolaza
- Rev 5067/2025: Dozvoljenost revizije u sporu za utvrđenje stvarne službenosti