Rešenje o odbacivanju revizije u sporu za naknadu štete zbog neisplaćene vojne invalidnine
Kratak pregled
Vrhovni sud Srbije odbio je predlog za posebnu reviziju i odbacio redovnu reviziju tužene države. Spor se tiče naknade štete zbog neosnovane obustave isplate vojne invalidnine. Revizija je nedozvoljena jer vrednost pobijanog dela ne prelazi zakonski prag od 40.000 evra.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9608/2025
05.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Matković Stefanović, predsednika veća, Tatjane Đurica, Jasminke Obućina, Tatjane Miljuš i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Đorđe Šekularac, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4060/23 od 16.01.2025. godine, u sednici održanoj 05.03.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4060/23 od 16.01.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 4060/23 od 16.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 4060/23 od 16.01.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P 2587/21 od 07.03.2023. godine, u stavovima prvom, drugom, trećem, petom i šestom izreke, kojom je dozvoljeno preinačenje tužbe izvršeno podneskom tužioca od 01.04.2022. godine, odbijen predlog tužene za prekid postupka, odbijen predlog tužene za zastoj postupka, obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neisplaćene lične invalidnine isplati za period od decembra 2017. godine zaključno sa decembrom 2020. godine, pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma bliže opredeljenih u tom stavu izreke do isplate i obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 60.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku. Iz sadržine revizije proizilazi da tužena pobija drugostepenu presudu u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi čl. 172, 186. i 277. Zakona o obligacionim odnosima, obavezana je tužena da tužiocu naknadi štetu u visini pojedinačnih mesečnih iznosa neisplaćene invalidnine, za period od decembra 2017. godine zaključno sa decembrom 2020. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, koja je utvrđena na osnovu ekonomsko - finansijskog veštačenja. Ovo zbog toga što je tužiocu rešenjem Skupštine opštine Priština, Sekretarijata za zdravstvo i socijalnu zaštitu od 12.10.1987. godine zamenjeno rešenje Sekretarijata za društvene delatnosti SO Priština u odnosu na stvarnu nadležnost, dok je u ostalom delu navedeno rešenje ostalo isto, tako da je po tom rešenju tužiocu ostalo priznato pravo da trajno uživa vojnu ličnu invalidninu u mesečnom izsnosu od 33.248,00 dinara, počev od 01.11.1987. godine pa nadalje, jer je ostao u svojstvu mirnodopskog vojnog invalida šeste grupe – 60% invaliditeta. Tužena je bez pravnog osnova i opravdanog razloga, nezakonitim radom svojih organa postupila suprotno odredbama Zakona o osnovnim pravima boraca, vojnih invalida i porodica palih boraca („Službeni list SRJ“, br 24/98, „Službeni glasnik RS“, br. 101/2005 ... 50/2018) i povredila tužiocu pravo na mirno uživanje imovine proklamovano članom 1. Protokola 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, tako što je obustavila isplatu invalidnine počev od marta 1999. godine.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da presuđenjem u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse po pitanju izraženog pravnog shvatanja da osnov potraživanja neisplaćenih mesečnih iznosa invalidnine po svojoj pravnoj prirodi nije isplata povremenog potraživanja, već naknada štete u smislu člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, u kom slučaju kamata teče od dana dospeća svakog pojedinačnog iznosa na osnovu člana 186, u vezi člana 277. Zakona o obligacionim odnosima. Pogrešna primena materijalnog prava na koju revident ukazuje, nije od uticaja u konkretnom slučaju, radi novog tumačenja prava, budući da se Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida i članova njihovih porodica („Sl. glasnik RS“ broj 18/20) ne primenjuje u konkretnom slučaju imajući u vidu utuženi period, kao i to da je pomenuti zakon u primeni od 1. januara 2021. godine. U pogledu pasivne legitimacije tužene, takođe je ujednačena sudska praksa. Iz navedenog razloga, po oceni Vrhovnog suda, ne postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, potreba za ujednačavanjem sudske prakse, niti postoji potreba za novim tumačenjem prava, pa je primenom člana 404. ZPP odlučeno kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 18.01.2021. godine, pri čemu je tužbeni zahtev preciziran u skladu sa nalazom i mišljenjem veštaka od 15.03.2022. godine. Vrednost predmeta spora revizijom pobijanog dela je 607.254,40 dinara, a što prema srednjem kursu obračunatom na dan podnošenja tužbe, 18.01.2021. godine (1 EUR = 117,5806) iznosi 5.164,58 evra.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Tatjana Matković Stefanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev 4344/2025: Delimično usvajanje revizije u sporu za naknadu štete zbog neisplaćene invalidnine
- Rev 13167/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije zbog male vrednosti spora
- Rev 7986/2025: Presuda Vrhovnog suda o naknadi štete zbog neisplaćene lične invalidnine
- Rev 12586/2025: Odgovornost države za štetu zbog neisplaćene lične invalidnine tužiocu
- Rev 10976/2025: Odgovornost države za naknadu štete zbog nezakonite obustave isplate invalidnine
- Rev 7966/2023: Odbacivanje posebne i redovne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 3105/2024: Obaveza države na naknadu štete zbog neosnovane obustave socijalne pomoći