Presuda Vrhovnog suda o povećanju doprinosa za izdržavanje maloletnog deteta
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija reviziju tuženog, potvrđujući presudu kojom je njegova obaveza izdržavanja maloletnog deteta povećana na 30% mesečne zarade. Sud je ocenio da je dosuđeni iznos u skladu sa utvrđenim potrebama deteta i materijalnim mogućnostima tuženog.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9717/2023
03.07.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Dujaković, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandra Stamenić Pavlović, advokat iz ..., radi izdržavanja deteta, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 334/22 od 06.12.2022. godine, u sednici održanoj 03.07.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž2 334/22 od 06.12.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Valjevu P2 221/21 od 12.04.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje preko dosuđenog iznosa iz stava 4. izreke presude Osnovnog suda u Valjevu P2 41/21 od 07.05.2021. godine, kojim je tuženi obavezan da na ime izdržavanja mal. VV plaća mesečno 22% od svoje mesečne zarade koju ostvaruje u Osnovnom sudu u Valjevu počev od 12.02.2021. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok obaveza izdržavanja po zakonu traje, a do traženog iznosa da se tuženi obaveže da na ime doprinosa izdržavanja mal. VV plaća mesečno 30% od svoje mesečne zarade koju ostvaruje u Osnovnom sudu u Valjevu, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka isplati 43.645,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž2 334/22 od 06.12.2022. godine, stavom prvim izreke, preinačio prvostepenu presudu u stavu prvom izreke i obavezao tuženog da na ime svog doprinosa za izdržavanje mal. VV plaća mesečno još 8% od svoje mesečne zarade koju ostvaruje u Osnovnom sudu u Valjevu, počev od 12.02.2021. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa ubuduće dok obaveza izdržavanja po zakonu traje. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka, sadržano u stavu drugom izreke, prvostepene presude, tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Stavom trećim izreke, odbijeni su zahtev tužilje i zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pravnosnažnu presudu, na osnovu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), u vezi sa članom 403. stav 2. tačka 2. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema stanju spisa tuženi je presudom Osnovnog suda u Valjevu P2 41/21 od 07.05.2021. godine, obavezan da doprinosi izdržavanju mal. deteta sa 22% od zarade koju ostvaruje u Osnovnom sudu u ..., počev od podnošenja tužbe, dok je u preostalom delu zahtev, preko dosuđenih 22% do traženih 30%, odbijen, kao neosnovan. Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž2 386/21 od 20.07.2021. godine, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Valjevu P2 41/21 od 07.05.2021. godine, u odbijajućem delu stava četvrtog i u stavu petom izreke, i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, te je u ponovnom postupku Apelacioni sud u Beogradu pobijanom presudom Gž2 334/22 od 06.12.2022. godine, preinačio presudu Osnovnog suda u Valjevu P2 221/21 od 12.04.2022. godine, kako je to napred bliže navedeno (obavezao tuženog da na ime izdržavanja mal. deteta plaća još 8%).
Prema činjeničnom stanju na kome je zasnovana pobijana odluka, tužilja i tuženi su zaposleni. U periodu od podnošenja tužbe do donošenja prvostepene presude tužilja je ostvarila ukupne mesečne prihode oko 45.000,00 dinara na ime zarade i povremene zakupnine, a tuženi oko 65.000,00 dinara i 3.000,00 dinara mesečno na ime dodatnog rada. Tužilja stanuje sa mal. ćerkom, punoletnom ćerkom (koja ostvaruje zaradu od 60.000,00 dinara mesečno) i majkom (koja ostvaruje penziju od 25.000,00 dinara mesečno). Mesečni troškovi komunalnih usluga, telefona i interneta tužiljinog domaćinstva iznose 18.600,00 dinara do 20.600,00 dinara, porez na kuću 8.000,00 dinara godišnje i troškovi grejanja 1.000 evra godišnje. Tuženi stanuje u kući roditelja i po tom osnovu izdvaja 5.000,00 dinara mesečno, nema obaveze izdržavanja drugih lica, osim mal. ćerke VV. Troškovi školovanja mal. ćerke parničnih stranaka VV, koja je šesti razred Osnovne škole, obuhvataju udžbenike u iznosu od 10.000,00 dinara, školski pribor 5.-7.000,00 dinara, privatne časove fizike, matematike i nemačkog jezika 5.-6.000,00 dinara mesečno, užina 3.-4.000,00 dinara mesečno, za ishranu porodičnog domaćinstva tužilje potrebno je 40.-50.000,00 dinara mesečno, za odeću i obuću za mal. VV 5.000,00 dinara mesečno, za džeparac 1.600,00 dinara mesečno, ima dermatološke probleme, pa su joj neophodni pregledi dermatologa i kozmetički tretmani, potrebna je i fiksna proteza za zube, čija je cena 1.000 – 1.500 evra, tako da su ukupne potrebe mal. VV 38.000,00 dinara mesečno.
Kod od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev tužilje za povećanje obaveze tuženog radi izdržavanja zajedničke mal. kćerke stranaka (VV), a preko iznosa od 22%, kako je dosuđeno pravnosnažnom presudom tog suda P2 41/21 od 07.05.2021. godine, do traženog iznosa od 30% mesečne zarade koju ostvaruje tuženi, nalazeći da je dosuđeni iznos od 22% u skladu sa materijalnim mogućnostima tuženog i potrebama mal. deteta, čak i u situaciji ako će ubuduće tuženi stanovati privatno i plaćati 150 evra mesečne zakupnine.
Vrhovni sud je ocenio da je pravilno pobijanom odlukom preinačena prvostepena presuda i usvojen tužbeni zahtev, s obzirom da je pravilan zaključak drugostepenog suda da su ispunjeni uslovi iz člana 154, 160.i 162. Porodičnog zakona (''Službeni glasnik RS'', br. 18/05), te da utvrđeno činjenično stanje opravdava obavezu tuženog da, pored dosuđenih 22% od zarade na ime izdržavanja plaća još 8% od zarade, počev od 12.02.2021. godine pa ubuduće.
Naime, Vrhovni sud je prihvatio stanovište drutostepenog suda, jer je zasnovano na pravilnoj primeni materijalnog prava.
Polazeći od utvrđenih potreba mal. VV koje iznose 38.000,00 dinara mesečno, imajući u vidu njen uzrast i u skladu sa tim njene redovne životne potrebe za hranom, odećom, obrazovanjem i zdravstvenim uslugama, kao i ekonomske mogućnosti tuženog, pravilan je zaključak drugostepenog suda da je dosuđena visina izdržavanja adekvatna potrebama mal. deteta, da time neće biti ugrožena egzistencija tuženog. Ovo iz razloga, jer visina izdržavanja se određuje prema potrebama deteta, kao poverioca izdržavanja, kako je propisano članom 160.stav 2. Porodičnog zakona, dok mogućnosti roditelja, kao dužnika izdržavanja, zavise od njegovih prihoda, mogućnosti za zaposlenjem i sticanjem zarade, njihovih ličnih potreba, ali i obaveza izdržavanja drugih lica i drugih okolnosti od značaja za izdržavanje, kako je propisano stavom 3.iste zakonske odredbe.
U konkretnoj situaciji, Vrhovni sud je zaključio da su neosnovani navodi revizije kojima se osporava visina dosuđenog izdržavanja navođenjem da je pogrešno pravno shvatanje suda u pobijanoj presudi o finansijskoj mogjućnosti tuženog. Naime, Vrhovni sud je imao u vidu sve životne okolnosti tuženog, kao što je eventualno plaćanje zakupnine od 150 evra mesečno, ako bude osnovao posebno porodično domaćinstvo, povremeno činjenje poklona ili povremeno učestvovanje u izdržavanju mal.deteta, nisu okolnosti koje mogu da utiču na smanjenje obaveze tuženog da izdržava mal. dete. Naime, shodno članu 166. stav 4. Porodičnog zakona, obaveza izdržavanja mal. dece je prioritetna, a sredstva za njihovo izdržavanje može obezbediti i dodatnim radnim angažovanjem, radi sticanja zarade. Tuženi je radno sposoban i nema obavezu izdržavanja drugih lica, a finansijska pomoć izdržavanju mal. VV od strane ostalih srodnika nije od uticaja na smanjenje obaveza izdržavanja roditelja, u konkretnom tuženog, kao oca mal. deteta. Sve potrebe mal. VV u obavezi su da zadovolje roditelji koji, saglasno članu 67. Porodičnog zakona, imaju dužnost da se staraju o njoj. Dosuđeni iznos, sa iznosom koji je za izdržavanje mal. VV, dužna da obezbedi majka, i po oceni Vrhovnog suda, predstavlja dovoljna sredstva za ispunjenje i zadovoljenje njenih potreba.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković