Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio ju je kao nedozvoljenu. Nije postojala potreba za ujednačavanjem sudske prakse, a vrednost predmeta spora je ispod zakonskog cenzusa za redovnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 9846/2024
04.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Jasmine Simović i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Mišković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6391/22 od 08.02.2024. godine, u sednici veća održanoj 04.09.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6391/22 od 08.02.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž 6391/22 od 08.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P 7531/19 od 27.02.2020. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da isplati tužiocu, na ime naknade štete za neisplaćenu ličnu invalidninu i ortopedski dodatak za period od jula 2015. godine zaključno sa aprilom 2019. godine, iznose navedene u izreci sa zakonskom zateznom kamatom od dospeća svakog mesečnog iznosa navedenog perioda pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu u kome je tražena naknada po istom osnovu za period od marta 1999. godine do 30.06.2015. godine. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž 6391/22 od 08.02.2024. godnie, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Višeg suda u Beogradu P 7531/19 od 27.02.2020. godine u stavu prvom izreke. Preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi tako što je umesto prvostepenom presudom dosuđenog iznosa, tužena obavezana da isplati tužiocu 299.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju kao posebnu zbog pogrešne primene materijalnog prava, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku-ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23- drugi zakon), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Na osnovu ovlašćenja iz člana 404. stav 2. ZPP Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa i ujednačavanja sudske prakse, kao ni novog tumačenja prava, uzimajući u obzir vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke. Tužena uz reviziju nije pružila dokaz o postojanju različitih sudskih odluka i suprotnom presuđenju sudova o istom zahtevu kao što je konkretan, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Obrazloženja pobijanih presuda za odluku o delimičnom usvajanju tužbenog zahteva tužioca za period potraživanja zaključno sa aprilom 2019. godine u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava (presuda Vrhovnog suda Rev 4577/23 od 29.06.2023. godine). Ovo naročito u vezi primene odredbe člana 172. st. 1 u vezi čl. 186. i 189. stav 1.,. Zakona o obligacionim odnosima (odgovornost tužene za nastalu štetu), u situaciji u kojoj nije utvrđeno postojanje okolnosti za prestanak tužiočevog prava na ličnu invalidninu na osnovu čl.74. i 75. Zakona o osnovnim pravima boraca, ratnih vojnih invalida i članova njihovih porodica, koji je bio u primeni do 01.01.2021. godine. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova u tom smislu odgovaraju i usklađeni su sa važećim tumačenjem prava i vladajućim pravnim shvatanjem u praksi nižestepenih sudova i revizijskog suda, u primeni navedenih pravnih instituta, tako da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava. Iz tih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu radi naknade štete podneta je dana 04.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude iznosi 3.924.580,60 dinara, koji iznos na dan podnošenja (preinačenja) tužbe predstavlja dinarsku protvvrednost od 33.279,238 evra ( na dan preinačenja tužbe 03.06.2019. godine jedan evro je vredeo 117, 9288 dinara).
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi merodavni revizijski limit, to revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković