Vrhovni sud ukinuo presude o sticanju službenosti prolaza održajem

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Tatjane Miljuš, predsednika veća, Tatjane Đurica, Mirjane Andrijašević, Ivane Rađenović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici po tužbi tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ruža Zelenović, advokat u ..., protiv tužene BB iz ...,, čiji je punomoćnik Slobodan Knežević, advokat u ..., radi utvrđenja prava službenosti prolaza, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3172/17 od 28.09.2017. godine, u sednici veća održanoj 13.03.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3172/17 od 28.09.2017. godine.

USVAJA SE revizija, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3172/17 od 28.09.2017. godine i presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi sudska jedinica u Inđiji P 386/14 od 27.11.2015. godine, i predmet se vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Staroj Pazovi sudska jedinica u Inđiji doneo je presudu P 386/14 dana 27.11.2015. godine kojom je u prvom stavu izreke konstatovao da usvaja tužbeni zahtev i utvrdio da tužilja ima pravo službenosti prolaza pešice i putničkim vozilima preko dela katastarske parcele, vlasništvo tužene, broj .. od 28a 77m2, upisane u listu nepokretnosti br. .. KO ..., u širini od 2,5 metara i to celom dužinom od kat. parcele br. .., koja predstavlja javni put, kroz kapiju tužene pa do kat. parcele br. .., koja predstavlja pružni pojas JP Železnice Srbije, terenom već postojećeg „zelenog puta“ omeđenog na strani tužene stablima voćaka, breza, vinogradom, i sa druge strane omeđenog ogradom kat. parcele br. .., upisane u List nepokretnosti br. .. KO ..., vlasništvo VV, kao i baštom i zasadima voćki i vinove loze tužilje, sve u korist povlasnog dobra katastarske parcele tužilje br. .. , ukupne površine 18 ari 85 m2, upisane u List nepokretnosti br. .. KO ..., što je tužena dužna priznati i trpiti i dozvoliti da se tužilja, kao vlasnik povlasnog dobra i korisnik službenosti prolaza upiše u javne knjige kod RGZ SKN Inđija; u drugom stavu izreke naložio tuženoj da sa kapije postavljene prema javnom putu kat. parcele .., skine katanac i omogući tužilji nesmetano ulaženje i prolaženje, i da sa označenog službenog puta ukloni tri stabla jabuka i tri betonska stuba, kao i da ukloni sve druge prepreke koje ometaju normalno vršenje prava službenosti prolaza u navedenom obimu, te u trećem stavu izreke obavezao tuženu da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 162.800,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a preostali deo zahteva tužilje za naknadu troškova parničnog postupka odbio kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž 3172/17 od 28.09.2017. godine odbijene su žalbe parničnih stranaka i navedena presuda je potvrđena. Odbijeni su zahtevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju pozivom na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Ustavni sud je odlukom Už 9521/2018 donetom 07.03.2024. godine poništio rešenje Vrhovnog kasacionog suda Rev 1102/18 od 14.03.2018. godine i odredio da isti sud donese novu odluku o reviziji.

Da je revizija blagovremena, Vrhovni sud je zaključio prema stanju u spisima predmeta, na osnovu činjenica utvrđenih iz povratnice za dostavu drugostepene presude punomoćniku tužene, prema kojoj je presuda dostavljena dana 26.10.2017. godine, i iz sadržine koverte u kojoj je revizija dostavljena sudu predajom preporučene pošiljke RE...RC dana 27.11.2017. godine, i primenom odredbe člana 104. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“ br. 72/11…55/14) prema kojoj je podnesak koji je vezan za rok blagovremen ako je podnet sudu pre isteka roka, a dan podnošenja podneska upućenog sudu preko pošte proporučenom pošiljkom smatra se kao dan podnošenja sudu, i člana 403. stav 1. istog zakona, kojom je propisano da protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, stranke mogu da izjave reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ocenio razloge za posebnu reviziju u smislu odredaba člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisano da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), te da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. tog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija, i rešio da dozvoli odlučivanje o posebnoj reviziji radi ujednačavanja sudske prakse o sticanju prava stvarne službenosti održajem.

Vrhovni sud je ispitao osnovanost revizije po odredbi člana 408. Zakona o parničnom postupku i zaključio da je revizija osnovana.

Prema činjeničnom stanju koga je utvrdio prvostepeni sud, na osnovu kog je doneta pobijana presuda, tužilja je vlasnik parcele .. od 18a 75m2 upisane u l.n. br. .. KO ... koja je nastala deobom parcele broj .. na parcelu broj .. i parcelu broj .. . Prvobitna parcela .. od 28a 77m2 bila je u susvojini GG i DD u vreme deobe na parcelu broj .. i sadašnju parcelu .., 1980. godine. Od 29.06.1982. godine parcela .. je suvlasništvo ĐĐ i EE u jednakim delovima, da bi na osnovu kupoprodajnog ugovora od 20.02.2001. godine ta parcela bila upisana kao vlasništvo ŽŽ, a zatim od 31.10.2007. godine kao vlasništvo VV. Pravni sledbenik vlasnika parcele .. je ugovorom od 07.03.2000. godine sadašnju parcelu .. prodala tužilji, koja je i upisana kao vlasnik. Na osnovu identifikacije parcela od strane RGZ SKN Inđija, parcela broj .. vlasništvo VV nalazi se na severu u odnosu na parcelu broj .., i celom svojom širinom izlazi na javni put .., dok se parcela tužilje broj .. nalazi u produžetku parcele .. na jugu i izlazi celom svojom južnom granicom na parcelu železničke pruge broj .. (tzv. nekategorisani zemljani put). Na zapadnoj strani parcela tužilje se graniči sa parcelom .. u dužini oko 120m, a na istočnoj graničnoj liniji u dužini oko 140m2. Parcela tužene, broj .. površine 28a 77m2 je bila svojina ZZ, zatim od 08.09.1994. godine upisana kao suvlasništvo II i tužene, a od 24.01.1995. godine upisana kao svojina tužene. Sa severne strane ta parcela izlazi na javni put na parc. br. .., a sa južne strane izlazi na parcelu pruge i pružnog pojasa broj .. . Na osnovu položaja u katastarskim planovima, parcela tužilje .. ne izlazi ni na jedan javni put. Na južnoj strani parcela tužilje i tužene, kao i njima susednih parcela, uz granicu sa parcelom pruge i pružnog pojasa (parc. br. ..) u funkciji je kolski put koji delimično ide preko parcele pruge i pružnog pojasa. U jednom delu taj put ide po južnim krajevima parcele tužene .. i tužiljine parc. .. . Taj put se ne vodi u javnim evidencijama nepokretnosti. To je zemljani put nasut drobljenom rizlom širine oko 2,5m. Uz taj put je napravljena metalna kapija kao ulaz na parcelu broj .., koju svedoci nazivaju „donja“ kapija, a ostali deo te parcele uz put je ograđen betonskim stubovima sa bodljikavom žicom. U faktičkom stanju uz navedeni put na južnoj strani parcele tužilje broj .. postoji ograda sa drvenim stubovima. Granična linija između parcela parničnih stranaka nije na terenu ograđena, ali na tromeđi parcela sa parcelom .. postoje tri betonska stuba na međusobnom rastojanju od po 9 m. Naspram dva ta stuba nalazi se objekat i terasa tužene, a udaljenost od terase tužene do granice parcele tužilje je 2,5m. „Gornja“ kapija na parceli tužene se nalazi na severnom delu parcele, do javnog puta na parceli broj .. . Tužbeni zahtev je usmeren na utvrđenje prava službenosti prolaza pešice i putničkim vozilom preko dela parcele tužene broj .. u širini od 2,5 m celom dužinom parcele od javnog puta na parceli .. kroz „gornju“ kapiju do parcele broj .. Železnica Srbije, dakle do zemljanog puta nasutog drobljenom rizlom širine 2,5 m, i „donje“ kapije, u korist povlasnog dobra parcele .. u svojini tužilje, ali i da tužena skidanjem katanca sa te kapije i uklanjanjem 3 stabla jabuka i 3 betonska stuba i dr. omogući nesmetano ulaženje i prolaženje.

Na osnovu utvrđenja da je nakon deobe prvobitne parcele na dve parcele pre 1964. godine, a zatim i cepanja 1980. godine na parcele .. (VV) i parc. br. .. (tužilje) i parc. br. .. (tužene), od obeju parcela parničnih stranaka formiran tzv. „zeleni put“ celom dužinom ovih parcela, od „gornje“ kapije do tzv. „donje“ kapije, koji put je kao takav održavan, košena je trava, na terenu definisan i korišćen kao put, prolaz, i od tužilje nakon 1997. godine i njenih pravnih prethodnika dugi niz godina, tačnije od formiranja pre 1964. godine do 1997. godine u neprekidnom trajanju 30 i više godina, sve dok se polovinom 1998. godine tužena nije tome usprotivila, nižestepeni sudovi zaključuju da je tužilja održajem stekla pravo službenosti prolaza „zelenim putem“, na delu parcele tužene širinom 2,5 m, pa su usvojili tužbeni zahtev. Kako je tužena sticanju putem održaja na strani tužilje suprotstavila tvrdnju o prekarijalnom korišćenju službenosti, drugostepeni sud obrazlaže da tužena nije dokazala, niti iz dokaza i u postupku utvrđenih činjenica proizilazi da je u konkretnom slučaju došlo do ovakvog vršenja službenosti, i to nezavisno od dobrosusedskih odnosa na koje se poziva tužena u prilog tvrdnji da je bila reč o prekarijalnoj službenosti. Takav zaključak izvodi tim pre, što potreba za spornim prolazom proizilazi i iz položaja parcela, njihovog nastanka i mogućnosti prilaza parceli tužilje, i što tužena nije dokazala da je njen otac ustupio službenost na korišćenje do opoziva, odnosno da se radi o prekarijumu.

Vrhovni sud zaključuje da takav činjeničnopravni zaključak nižestepenih sudova za sada ne može da prihvati za pravilan.

Prema odredbi člana 49. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost je pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te nepokretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslužno dobro) ili da zahteva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nepokretnosti. Stvarna službenost se može ustanoviti na određeno vreme ili za određeno doba godine. Prema takvim odredbama, stvarna službenost je pravo, koje podrazumeva dve nepokretnosti ( povlasno i poslužno dobro) različitih vlasnika, na osnovu kog za potrebe jednog dobra vlasnik vrši određene radnje na drugoj nepokretnosti, drugog vlasnika. Stvarna službenost zasniva se pravnim poslom, odlukom državnog organa i održajem (član 51).

Prema odredbi člana 54. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, stvarna službenost stiče se održajem kada je vlasnik povlasnog dobra faktički ostvarivao službenost za vreme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio (stav 1.). Stvarna službenost se ne može steći održajem ako je vršena zloupotrebom poverenja vlasnika ili držaoca poslužnog dobra, silom, prevarom ili ako je službenost ustupljena do opoziva (stav 2).

Prekarijum je besplatno ustupanje nečega na privremeno korišćenje do samovlasnog opoziva od strane ustupioca. Službenost prolaza ne može se steći korišćenjem tako date dozvole, odnosno ustupanja, prema izričitoj odredbi stava 2. člana 54. navedenog zakona. Za postojanje savesnog poseda prava službenosti prolaza potrebnog za sticanje prava službenosti prolaza održajem, potrebno je da se službenost vrši kao pravo, i da vlasnik poslužnog dobra takav prolaz prihvata kao vršenje prava vlasnika povlasnog dobra. Da bi savestan posed službenosti prolaza vodio sticanju prava službenosti održajem, potrebno je da se zasniva na sporazumu između vlasnika poslužnog i povlasnog dobra o takvom pravu, a ne na neobaveznoj usluzi između rođaka, ili dobrih suseda, ili izmoljenoj usluzi. Iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi nijedna činjenica o tome na koji način i kada je ustanovljena mogućnost prolaza vlasnika povlasnog dobra, parcele broj .. od 18a 85m2, u sadašnjem obliku i dimenzijama, preko sadašnje parcele .. od 28a 77m2 kao eventualnog poslužnog dobra, da bi se moglo zaključiti da je postojao sporazum o takvoj upotrebi koja ima sadržinu službenosti, a ne o neobaveznoj usluzi između tadašnjih vlasnika jedne nepodeljene nepokretnosti, a zatim neograđenih novonastalih parcela. Ovo posebno kod iskaza svedoka JJ (koja je prodala parcelu tužilji) da prilikom sačinjavanja ugovora nije navedena službenost prolaza prilikom prodaje placa tužilji (strana 7. prvostepene presude) i to zato što je put formiran od sve tri parcele (.., .. i ..).

Nadalje, prema utvrđenju nižestepenih sudova, do deobe prvobitne parcele .. u susvojini GG i DD na parcelu .. od 10a 02m2 i parcelu br. .. površine 18a 75m2 (današnju) došlo je 1980. godine, pri čemu nije raspravljeno kada je nastala parcela .., što je posebno važno jer je sve to bio jedinstven plac koji su koristili svi vlasnici, rođaci i potom dobri susedi, što znači da nije bilo posebne povlasne i poslužne parcele. Od postanka sadašnje parcele .. 1980. godine do 1998. godine, kada se prema utvrđenom tužena usprotivila korišćenju parcele .., nije prošlo 20 godina eventualnog mirnog poseda službenosti prolaza preko parcele .. u korist vlasnika parcele .. kao povlasnog dobra. Ukoliko je na osnovu prvobitno stečenog prolaza bez posebnog ugovora, odnosno sporazuma o službenosti prolaza vlasnik parcele .. prelazio preko parcele .., on je svakako nesavestan držalac prava službenosti od trenutka kada se tome usprotivio vlasnik parcele .. . Posebno, kod tvrdnje da je prolaz vršen 30 godina u širini od 2,5m i to celom dužinom parcele .., bilo je potrebno raspraviti po kom osnovu, i za potrebe koje parcele, što je izostalo. Tužbenim zahtevom traži se utvrđenje sticanja prava službenosti prolaza celom dužinom parcele tužene, u širini od 2,5 m. Međutim, u severnom delu kroz „gornju“ kapiju ta parcela izlazi na javni put - parcelu broj .., a ne na tužiljinu parcelu, pa se dovodi u pitanje sticanje prava službenosti prolaza od te kapije, celom dužinom parcele tužene. Trajanje vršenja i sadržinu prava službenosti koju utvrđuju sudovi kao stečenu održajem, posebno dovodi u pitanje činjenica da je tuženoj naloženo da radi vršenja takve službenosti i u tom obimu ukloni 3 betonska stuba i tri stabla jabuka, za koje nije utvrđeno od kada stoje na putu koji tužilja tvrdi da nesmetano koristi duže od 20 godina. Treba imati u vidu i to, da je zaključak o postojanju „zelenog puta“ kao predmeta službenosti sud izveo i na osnovu toga da se na njemu trava kosila, što samo po sebi ne dovodi do zaključka o drugačijem stanju od ostalog dela parcele tužene, niti ko je tu travu kosio radi eventualnog održavanja pravca službenosti.

Prema svemu iznetom dovedena je u pitanje pravilnost činjeničnopravnog zaključka nižestepenih sudova o trajanju takvog vršenja službenosti koje bi vodilo sticanju prava svojine održajem na strani tužilje kao vlasnika povlasnog dobra u odnosu na tuženu kao vlasnika povlasnog dobra.

Zbog toga su ukinute drugostepena i prvostepena presuda, po odredbi člana 416. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kako bi se raspravile sve činjenice na koje je ukazano, od značaja za pravilnu primenu odredaba Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa o sticanju prava stvarne službenosti održajem, i donela pravilna odluka o tužbenom zahtevu, i posledično odlučilo i o troškovima celog postupka, po odredbi člana 165. stav 3 Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća-sudija

Tatjana Miljuš, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković