Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije zbog vrednosnog cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacuje kao nedozvoljenu reviziju tužene Republike Srbije u radnom sporu. Vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost revizije u ovakvoj vrsti spora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1034/2020
11.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., koga zastupa Goran Stamenić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, RS-Policijska uprava u Pirotu, Odsek za vanredne situacije, zaštitu i spasavanje Pirot, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade zarade, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2603/2018 od 20.12.2018. godine, na sednici veća održanoj dana 11.06.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2603/2018 od 20.12.2018. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pirotu P1 254/2018 od 09.08.2018. godine, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužiocu na ime neisplaćene naknade zarade po osnovu rada za vreme državnih i verskih praznika, prekovremenog i noćnog rada, isplati iznose bliže navedene u tom stavu izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po mesečnom dospeću, kao i da za tužioca na ime navedenih naknada zarade, uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje prema obračunu Republičkog Fonda PIO na dan uplate. Obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 88.098,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2603/2018 od 20.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Pirotu P1 254/2018 od 09.08.2018. godine, u delu izreke kojim je tužena obavezana da tužiocu na ime neisplaćene naknade zarade po osnovu rada za vreme državnih i verskih praznika, prekovremenog rada i noćnog rada, isplati naznačene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom po mesečnom dospeću do konačne isplate kao i da za tužioca na navedene iznose, uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje u iznosima koji obračunavaju Republički Fond PIO i Fond zdravstvenog osiguranja na dan uplate. Stavom drugim izreke, preinačena je presuda u delu odluke o troškovima postupka, tako što je obavezana tužena da naknadi tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 106.098,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, prema članu 395. ZPP.
Rešenjem Apelacionog suda u Nišu R4 73/2019 od 12.03.2020. godine, ne predlaže se Vrhovnom kasacionom sudu odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2603/2018 od 20.12.2018. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 395. ZPP.
Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Apelacioni sud u Nišu pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u skladu sa članom 395. ZPP, pa je ocenjujući dozvoljenost revizije, primenom člana 401. stava 2. tačke 5. Zakona o parničnom postupku („Sl. glasnik RS“, broj 125/04 i 111/09), koji se u konkretnom slučaju primenjuje na osnovu člana 506. stava 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11), a u vezi člana 23. stava 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), ustanovio da revizija tužilaca nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 23. stava 3. Zakona o izmenama i dopunama ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 55/14), koja reguliše dozvoljenost revizije u svim sporovima koji nisu pravnosnažno rešeni do 31.05.2014. godine, odnosno do dana stupanja na snagu ovog zakona, propisano je da je revizija dozvoljena u svim postupcima u kojima vrednost predmeta spora pobijenog dela prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 21.04.2011. godine i preinačena 14.05.2018. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 20.12.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 129.344,07 dinara, što prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe (1 evro=118,2047 dinara), predstavlja dinarsku protivvrednost 1.094,24 evra.
Kako vrednost predmeta spora koji se pobija revizijom ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 404. u vezi člana 401. stava 2. tačke 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Božidar Vujičić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 815/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u radnom sporu
- Rev2 3843/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije kao nedozvoljene
- Rev2 974/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u radnom sporu
- Rev2 3610/2019: Neprihvatanje posebne revizije i odbacivanje revizije kao nedozvoljene u radnom sporu
- Rev2 95/2021: Odbacivanje revizije u radnom sporu za isplatu dodataka na platu pripadniku žandarmerije
- Rev2 559/2021: Nedozvoljenost posebne revizije u radnom sporu radi isplate dodataka na zaradu
- Rev2 1587/2021: Neprihvatanje i odbačaj revizije zbog usaglašene sudske prakse i cenzusa