Odbacivanje revizije u sporu za naknadu troškova ishrane i regresa

Kratak pregled

Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužilje u sporu za isplatu naknade za ishranu i regres, jer vrednost spora ne prelazi imovinski cenzus, a pravno pitanje je usklađeno sa praksom suda.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1131/2024
05.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Tatjane Miljuš i Jasmine Stamenković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Uroš Mitrović, advokat iz ..., protiv tužene Specijalne bolnice za cerebrovaskularne bolesti „Sveti Sava“, Beograd, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3283/23 od 07.12.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 05.06.2024. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3283/23 od 07.12.2023. godine, u potvrđujućem delu, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3283/23 od 07.12.2023. godine, u potvrđujućem delu.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3969/21 od 01.03.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike minimalne zarade po osnovu rada za vreme državnih i verskih praznika, za period od maja 2018. godine do aprila 2021.godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike plate po osnovu rada nedeljom, za period od jula 2018. godine do aprila 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, čija sadržina je bliže navedena u ovom stavu izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike minimalne zarade po osnovu minulog rada za period od maja 2018. godine do novembra 2020. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike stimulacije za period od aprila 2020. godine do novembra 2020. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom petim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike plate po osnovu rada noću, za period od mart 2020. godine do decembra 2020. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom šestim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike plate po osnovu prekovremenog rada, za period od aprila 2020. godine do januar 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom sedmim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade za ishranu u toku rada, za period od maja 2018. godine do marta 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom osmim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora, za period od maja 2018. godine do aprila 2021. godine, isplati pojedinačno navedene mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sa sadržinom bliže navedenom u ovom stavu izreke. Stavom devetim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 36.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3283/23 od 07.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda u stavovima sedmom i osmom izreke. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem, četvrtom, petom, šestom i devetom izreke i u tom delu je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju u potvrđujućem delu, (stavu prvom izreke), zbog pogrešne primene materijalnog prava iz razloga propisanih članom 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), propisano je da revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), dok je stavom 2. istog člana propisano da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP. Nižestepene presude donete su u skladu sa pravnim shvatanjem Vrhovnog kasacionog suda izraženim u odlukama po istom činjeničnom i pravnom osnovu da se zaposlenima u ustanovama čiji je osnivač Republika Srbija, autonomna pokrajina ili jedinica lokalne samouprave plata, naknade i druga primanja uređuju u skladu sa odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 34/01 ... 21/16 i dr). Naime, odluka je u skladu sa pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 05.07.2022. godine, a kod utvrđenja da je pravo zaposlenog na naknadu troškova za ishranu u toku rada ili regres za korišćenje godišnjeg odmora realizovanog kao sastavni deo koeficijenta radnog mesta svakog zaposlenog na osnovu odredbe člana 4. stav 2. citiranog Zakona. Zbog toga u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno o istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11... 18/20 i 10/23 – drugi zakon), i našao da revizija tužilje nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 26.05.2021. godine. Vrednost predmeta spora je 227.841,20 dinara, a vrednost pobijanog dela je 185.712,86 dinara.

U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već na potraživanje u novcu, vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa iz navedenog razloga revizija nije dozvoljena.

Na osnovu iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.