Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca jer nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse. Redovnu reviziju je odbacio kao nedozvoljenu jer vrednost spora po svakom tužiocu pojedinačno ne prelazi zakonom propisani cenzus za izjavljivanje revizije u imovinsko-pravnim sporovima.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1137/2024
12.09.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Irene Vuković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilaca AA, BB, VV, GG, DD, ĐĐ, EE, ŽŽ i ZZ svi iz ..., II i JJ obojica iz ..., KK i LL obojica iz ..., LjLj iz sela ..., MM iz ..., NN iz ..., NjNj iz sela ..., OO iz ... i PP iz ..., čiji je punomoćnik Slaviša Vukosavljević advokat iz ..., protiv tuženih „Železnice Srbije“ ad Beograd i „Srbija Voz“ ad Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3494/23 od 29.11.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 12.09.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3494/23 od 29.11.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3494/23 od 29.11.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 489/2023 od 28.04.2023. godine, ispravljenom rešenjem tog suda P1 489/2023 od 10.10.2023. godine, delimično su usvojeni i delimično odbijeni zahtevi tužilaca u odnosu na tuženog „Železnice Srbije“ ad za naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u periodu od marta 2005. godine do decembra 2012. godine; odbijeni njihovi tužbeni zahtevi u delu kojim su tražili da se tuženi „Srbija Voz“ ad obaveže da, solidarno sa tuženim „Železnice Srbije“ ad, isplati naknadu troškovaz a ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora u periodu od decembra 2008. do decembra 2012. godine i obavezan tuženi „Železnice Srbije“ ad da nadoknadi tužiocima troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3494/23 od 29.11.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužioca i tuženog „Železnice Srbije“ ad i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 489/2023 od 28.04.2023. godine, ispravljena rešenjem tog suda P1 489/2023 od 10.10.2023. godine, u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev i delu kojim je odbijen tužbeni zahtev u odnosu na tuženog „Srbija Voz“ ad, kao i u pogledu odluke o troškovima postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog „Železnice Srbije“ ad za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužioci su, zbog pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavili reviziju predviđenu članom 404. ZPP (posebna revizija), kojom su drugostepenu presudu pobijali u delu kojim je pravnosnažno odbijen njihov tužbeni zahtev u odnosu na tuženog „Srbija Voz“ ad, kao solidarnog dužnika njihovog novčanog potraživanja.
Po oceni Vrhovnog suda, o posebnoj reviziji tužilaca u ovom sporu nije potrebno odlučivati radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Revizijski sud je u ovoj vrsti sporova uskladio svoje odlučivanje sa odlukama Ustavnog suda, donetim po ustavnim žalbama privrednih društava nastalih statusnom promenom (izdvajanje uz osnivanje) tuženog „Železnice Srbije“ ad, prihvatanjem tumačenja odredbe člana 505. Zakona o privrednim društvima i odredaba članova 147. – 152. Zakona o radu, datog u obrazloženjima odluka Ustavnog suda.
Iz tog razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
O dozvoljenosti revizije u sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa odlučuje se na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, kao u drugim imovinsko-pravnim sporovima. Tužioci se u ovom sporu nalaze u položaju aktivnih formalnih suparničara iz člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP, zbog čega se o dozvoljenosti njihove revizije odlučuje prema vrednosti svakog pojedinog zahteva, a ne po njihovom zbiru. Tako određena vrednost predmeta spora u revizijom pobijanom delu je niža od vrednosti koja je članom 403. stav 3. ZPP propisana kao merodavna za dozvoljenost revizije, pa je zato na osnovu člana 410. tav 2. tačka 5. i člana 413. ZPP odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2454/2023: Pravo zaposlenog na naknadu za ishranu i regres nezavisno od kolektivnog ugovora
- Rev2 4362/2022: Preinačena presuda u sporu za isplatu naknade za topli obrok i regres
- Rev2 4134/2023: Preinačenje drugostepene presude u sporu o naknadi za topli obrok i regres
- Rev2 2598/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije protiv odluke o troškovima postupka
- Rev2 3724/2023: Pravo zaposlenog na naknadu za topli obrok i regres
- Rev2 20/2023: Presuda Vrhovnog suda o pravu na naknadu za topli obrok i regres
- Rev2 932/2024: Nepostojanje solidarne odgovornosti novoosnovanog društva za obaveze društva prenosioca