Odluka Vrhovnog suda o reviziji u sporu za naknadu nematerijalne štete
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u sporu za naknadu nematerijalne štete. Redovna revizija je odbačena kao nedozvoljena, jer vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi cenzus od 40.000 evra.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 118/2023
31.01.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Branke Dražić i Radoslave Mađarov članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Stefanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3566/22 od 15.09.2022. godine, u sednici održanoj 31.01.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3566/22 od 15.09.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3566/22 od 15.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 591/22 od 11.05.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 90.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok je tužbeni zahtev za razliku od dosuđenog pa do traženog iznosa od 120.000,00 dinara odbijen kao neosnovan; na ime pretrpljenog straha 70.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok je tužbeni zahtev za razliku od dosuđenog pa do traženog iznosa od 120.000,00 dinara odbijen kao neosnovan i na ime pretrpljenog duševnog bola zbog umanjenja životne aktivnosti 120.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok je tužbeni zahtev za razliku od dosuđenog pa do traženog iznosa od 200.000,00 dinara odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 101.800,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3566/22 od 15.09.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog i u stavu drugom izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilac je podneo odgovor na reviziju.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o naknadi nematerijalne štete. Po oceni Vrhovnog suda, imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23). Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao ni potreba novog tumačenja prava u pogledu primene odredbe člana 177. Zakona o obligacionim odnosima, na šta tužena ukazuje u reviziji. U konkretnom slučaju, Vrhovni sud je našao da nema potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, jer osnov odgovornosti i postojanje uslova za oslobađanje od odgovornosti, odnosno pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kakav je u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Iz ovih razloga odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 25.08.2020. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 280.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2172/2024: Odbacivanje revizije zbog nedostizanja imovinskog cenzusa u sporu naknade nematerijalne štete
- Rev2 2342/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev2 556/2024: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u radnom sporu za naknadu štete
- Rev 31180/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu male vrednosti
- Rev2 739/2024: Rešenje Vrhovnog suda o odbacivanju revizije zbog nedozvoljenosti