Odbijanje zahteva za preobražaj radnog odnosa zbog zabrane zapošljavanja

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio reviziju tužioca koji je tražio utvrđenje radnog odnosa na neodređeno vreme, zaključivši da Zakon o budžetskom sistemu, koji zabranjuje novo zapošljavanje bez saglasnosti Vlade, ima prioritet nad opštim odredbama Zakona o radu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1190/2023
05.11.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jasmina Mihailović, advokat iz ..., protiv tuženog „Kovački centar“ d.o.o. Valjevo, čiji je punomoćnik Dušan Despotović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i utvrđenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3882/22 od 20.12.2022. godine, u sednici održanoj 05.11.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3882/22 od 20.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu P1 224/22 od 13.09.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i poništeno rešenje tuženog broj .. od 29.07.2021. godine, kao nezakonito. Stavom drugim izreke, utvrđeno je da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog počev od 01.08.2021. godine. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove spora u iznosu od 120.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3882/22 od 20.12.2022. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom i drugom izreke i odbijeni, kao neosnovan tužbeni zahtevi tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj .. od 29.07.2021. godine i utvrdi da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog od 01.08.2021. godine. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu trećem izreke prvostepene presude tako što je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 120.000,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 87.000,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Vrhovni sud nije razmatrao dopunu revizije od 30.11.2023. godine koja je podneta nakon isteka zakonom predviđenog roka za izjavljivanje ovog pravnog leka.

Tuženi je podneo odgovora na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20) i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, a bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupu ne može biti razlog za izjavljivanje revizije.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je ugovorom o radu od 20.11.2014. godine zasnovao radni odnos kod tuženog na određeno vreme do 31.12.2014. godine, radi obavljanja poslova „pomoćni poslovi ...“ . U ovom ugovoru nije naveden osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme. Tužilac je nakon toga kontinuirano zaključivao sa tuženim ugovore o radu na određeno vreme u toku 2015, 2016, 2017, 2018, 2019, 2020. i 2021. godine. Poslednji ugovor o radu na određeno vreme zaključen je do 31.07.2021. godine, odnosno najdalje do završetka projekta. Tužiocu je prestao radni odnos kod tuženog 31.07.2021. godine, kao danom isteka vremena na koji je zasnovan, na osnovu rešenja od 29.07.2021. godine. Od momenta zasnivanja radnog odnosa do prestanka istog tužilac je radio u istom pogonu i na istim poslovima. Tužilac je u periodu od 21.10.2014. do 01.10.2016. godine bio radno angažovan zbog povećanog obima posla, a od 01.10.2016. godine pa nadalje je radio na određeno vreme zbog rada na projektima.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je primenom odredbe člana 33. i 37. Zakona o radu usvojio tužbene zahteve tužioca. Ugovor o radu na određeno vreme po kome je tužilac stupio na rad kod tuženog ne sadrži osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme, te je kao takav nezakonit. Naknadno zaključeni ugovori o radu sa navođenjem osnova - najdalje do završetka projekta, zbog potrebe realizacije projekta po više različitih ugovora ne vode pravnom osnaženju navedenog ugovora s obzirom da je bez navođenja osnova za zasnivanja radnog odnosa na određeno vreme tužilac stekao status zaposlenog na neodređeno vreme još prilikom zaključenja prvog ugovora, stupanjem na rad kod poslodavca. Kod izloženog poništeno je osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa i utvrđeno da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme počev od 01.08.2021. godine, kako je i traženo tužbenim zahtevom.

Drugostepeni sud nije prihvatio zaključak prvostepenog suda, već je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbene zahteve, s pozivom na odredbe Zakona o budžetskom sistemu čije su norme obavezujuće i za tuženog koji je bio u primeni koji je predviđao zabranu zapošljavanja do 31.12.2015. godine odnosno najkasnije do 31.12.2020. godine. Kako je u konkretnom slučaju izostala saglasnost Vlade za zapošljavanje novih lica, pa i tužioca radi popunjavanja slobodnih radnih mesta kod tuženog kao korisnika javnih sredstava, to je ožalbena presuda preinačena i odbijeni tužbeni zahtevi tužioca.

Po oceni Vrhovnog suda, pobijana drugostepena presuda zasnovana je na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Odredbom člana 33. stav 1. tačka 7. Zakona o radu ugovor o radu sadrži trajanje ugovora o radu na određeno vreme i osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme.

Tuženi prema članu 2. stav 1. tačka 5, 7. i 8. Zakonu o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS", broj 54/09... 62/13 i 63/13 - ispravka), spada u korisnike javnih sredstava, pa se u odnosu na njega primenjuju odredbe i tog zakona. Zakonom o izmenama i dopunama tog Zakona („Službeni glasnik RS“ broj 108/2013 od 06.12.2013. godine) u članu 27e dodati su novi stavovi 34. i 35. kojima je propisano da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta do 31.12.2015. godine, a izuzetno od tog stava radni odnos sa novim licima može se zasnovati uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva, a postupak za pribavljanje saglasnosti propisan je Uredbom o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“ br. 113/2013, 21/2014, 66/2014, 118/2014, 22/2015, 59/2015, 62/19 i 50/20). Navedena odredba člana 27e stav 34. Zakona, novelirana je kasnijim izmenama i dopunama („Službeni glasnik RS“ broj 142/2014... 149/2020), tako da korisnici javnih sredstava ne mogu zasnivati radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih odnosno upražnjenih radnih mesta do 31. decembra 2016. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/2015), zatim do 31. decembra 2017. godine („Službeni glasnik RS“ broj 99/16), do 31. decembra 2018. godine („Službeni glasnik RS“ broj 113/17), do 31. decembra 2019. godine („Službeni glasnik RS“ broj 95/18 i 31/19), odnosno do 31. decembra 2020. godine („Službeni glasnik RS“ broj 72/2019 i 149/2020).

Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ br. 149/2020 od 11.12.2020. godine - sa primenom od 01.01.2021. godine i 92/2023 od 27.10.2023. godine) članom 3. dodat je i član 27k, kojim je propisano da je u određenim slučajevima dozvoljeno zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme i bez saglasnosti nadležne Komisije Vlade RS, ukoliko su ispunjeni predviđeni uslovi u zakonom predviđenom postupku. Naime, u periodu od 1. januara 2021. godine do 31. decembra 2026. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljeno je da bez posebnih dozvola i saglasnosti u tekućoj kalendarskoj godini prime u radni odnos na neodređeno vreme i radni odnos na određeno vreme u svojstvu pripravnika do 70% ukupnog broja lica kojima je prestao radni odnos na neodređeno vreme po bilo kom osnovu u prethodnoj kalendarskoj godini (umanjen za broj novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u toj kalendarskoj godini), dok o prijemu novozaposlenih na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika iznad tog procenta odlučuje telo Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. Izuzetno od stava 1. ovog člana, telo Vlade iz stava 1. ovog člana može jednim aktom dati saglasnost novoosnovanom korisniku javnih sredstava na broj lica koji taj korisnik može primiti u radni odnos na neodređeno vreme i određeno vreme u svojstvu pripravnika u kalendarskoj godini u kojoj je osnovan.

Zapošljavanje iz član 27k st. 1. i 2. ovog člana može se realizovati ukoliko korisnik javnih sredstava ima obezbeđena sredstva za plate, odnosno zarade, sa pripadajućim porezom i doprinosima za novozaposlene, kao i pod uslovima i u skladu sa procedurama predviđenim posebnim propisima. Počev od 1. januara 2021. godine ukupan broj zaposlenih na određeno vreme (izuzev u svojstvu pripravnika), lica angažovanih po ugovoru o delu, ugovoru o privremenim i povremenim poslovima, preko omladinske i studentske zadruge, kao i posredstvom agencije za privremeno zapošljavanje i lica angažovanih po drugim osnovama, kod korisnika javnih sredstava, ne može biti veći od 10% ukupnog broja zaposlenih na neodređeno vreme, osim izuzetno, uz saglasnost tela Vlade, na predlog nadležnog organa, uz prethodno pribavljeno mišljenje Ministarstva. U ograničenje iz stava 4. ovog člana ne ubrajaju se lica u radnom odnosu na određeno vreme radi zamene odsutnog zaposlenog do njegovog povratka, lica radno angažovana posredstvom Nacionalne službe za zapošljavanje u cilju sprovođenja mera aktivne politike zapošljavanja u skladu sa propisima koji uređuju oblast zapošljavanja (javni radovi i dodatno obrazovanje i obuke), lica angažovana radi realizacije projekata koji se finansiraju sredstvima Evropske unije ili sredstvima donacija, ukoliko se naknade za njihov rad, sa pripadajućim porezima i doprinosima, finansiraju iz ovih izvora, kao i lica angažovana od strane korisnika programa obuke, akreditovanih realizatora obuke koji su upisani u Stalnu listu predavača i drugih realizatora obuka koju vodi Nacionalna akademija za javnu upravu.

Uredbom o postupku za pribavljanje saglasnosti za novo zapošljavanje i dodatno radno angažovanje kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“ br. 159/2020 i 116/2023) bliže je uređen postupak za pribavljanje saglasnosti iz st. 1, 2. i 4. ovog člana.

Članom 105. navedenog Zakona propisano je da ako su odredbe drugih zakona, odnosno propisa u suprotnosti sa ovim zakonom, primenjuju se odredbe ovog zakona.

U konkretnom slučaju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog u periodu od 20.11.2014. godine do 31.07.2021. godine, po osnovu više sukcesivno zaključivanih ugovora o radu na određeno vreme. Ugovor o radu na određeno vreme od 20.11.2014. godine, na osnovu koga je tužilac stupio na rad kod tuženog ne sadrži osnov za zasnivanje radnog odnosa, što je suprotno pravilu iz člana 33. stav 1. tačka 7. Zakona o radu, ali što u konkretnom slučaju ne vodi utvrđenju postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme, kao ni činjenica da je tužilac bio u radom odnosu kod tuženog u kontunuitetu 6 godina i 4 meseca, kako je pravilno zaključio drugostepeni sud.

Naime, odredbe Zakona o budžetskom sistemu kojima je propisana zabrana zasnivanja radnog odnosa sa novim licem, radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta osim u izuzetnim slučajevima uz saglasnost nadležnog organa Vlade, su lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o radu kojima se propisuju uslovi za zasnivanje radnog odnosa što proizilazi iz odredbe člana 105. tog zakona. Kako je tužilac bio radno angažovan u periodu kada tuženi kao korisnik javnih sredstava nije bio u mogućnosti da zasnuje radni odnos sa novim licima radi popunjavanja slobodnih, odnosno upražnjenih radnih mesta, osim kada za to postoji saglasnost tela Vlade i predlog nadležnog ministarstva, odnosno drugog nadležnog organa, a uz prethodno pribavljeno mišljenje ministarstva, što ovde nije slučaj, i po oceni Vrhovnog suda nema uslova da se utvrdi da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme. S tim u vezi bez uticaja je što ugovori o radu na određeno vreme na koje ukazuje revizija nisu sadržali osnov za zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme, kao i to što je tužilac u kontinuitetu radi duže od 24 meseca.

Kako dakle nisu ispunjeni uslovi za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme, to je i radni odnos zasnovan na određeno vreme ugovorom o radu od 30.06.2021. godine, po samom zakonu prestao na osnovu odredbe člana 175. Zakona o radu, zbog čega je neosnovan i tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa.

Navodi revizije da je zabrana primanja u radni odnos na neodređeno vreme kod korisnika javnih sredstva važila do 01.01.2021. godine i s tim u vezi da je i nakon toga tuženi sa tužiocem zaključio još ugovora o radu na određeno vreme, ne utiču na pravilnost pobijane odluke. Ovo stoga što je u periodu od 01.01.2021. do 31.12.2026. godine korisnicima javnih sredstava dozvoljena mogućnost novog zapošljavanja, bez posebnih dozvola i saglasnosti, ali pod uslovima iz člana 27k izmena i dopuna Zakona o budžetskom sistemu („Službeni glasnik RS“ broj 149/20), pri čemu iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizilazi da su bili ispunjeni uslovi predviđeni navedenim članom za novo zapošljavanje kod tuženog.

Neosnovano revizija ukazuje da tuženi nije korisnik budžetskih sredstava, s obzirom da se vodi u evidenciji korisnika javnih sredstava Ministarstva finansija – Uprave za trezor pod JBKJS 89899, tip KJS - ostali korisnici javnih sredstava, direktni BK - Ministarstvo odbrane.

Kod izloženog, neosnovano se revizijom ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.