Zakonitost otkaza ugovora o radu zbog tehnološkog viška nakon ukidanja radnog mesta

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je reviziju tužioca, potvrđujući zakonitost otkaza ugovora o radu zbog tehnološkog viška. Sud nije nadležan da preispituje opravdanost organizacionih promena poslodavca. Ukidanje radnog mesta predstavlja opravdan razlog za otkaz, a angažovanje radnika drugog preduzeća nije relevantno.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1216/2019
14.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dušan Žigić, advokat iz ..., protiv tuženog „Bačka“ DOO Čonoplja iz Čonoplje, koju zastupa Dragan Zarić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv delimične presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1792/18 od 04.10.2018. godine, u sednici održanoj 14.10.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv delimične presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1792/18 od 04.10.2018. godine.

ODBIJAJU SE zahtevi tužioca i tuženog za naknadu revizijskih troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Delimičnom presudom Osnovnog suda u Somboru P1 527/17 od 27.03.2018. godine, odlučeno je da se tužbeni zahtev tužioca u delu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu broj .. od 05.06.2017. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 06.03.2017. godine i kojim je tužiocu prestao radni odnos 05.06.2017. godine, zbog ekonomskih i tehnoloških promena i da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad na radno mesto koje odgovara vrsti i stepenu njegove stručne spreme i stečenim radnim sposobnostima usvojen, dok će u preostalom delu tužbenog zahteva, kao i za troškove parničnog postupka sud odučiti nakon pravnosnažnosti delimične presude, konačnom presudom.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1792/18 od 04.10.2018. godine, preinačena je prvostepena delimična presuda i odbijen zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu broj .. od 05.06.2017. godine (kojim se tužiocu otkazuje ugovor o radu broj .. od 06.03.2017. godine i kojim je tužiocu prestao radni odnos 05.06.2017. godine, zbog ekonomskih i tehnoloških promena) i zahtev za vraćanje na rad kod tuženog, na radnom mestu koje odgovara vrsti i stepenu njegove stručne spreme i stečenim radnim sposobnostima.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude reviziju je blagovremeno izjavio tužilac, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11, 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je po zanimanju poljoprivredni mehaničar sa završenim trećim stepenom stručne spreme i dana 27.06.2016. godine vraćen je na rad kod tuženog po pravnosnažnoj sudskoj presudi. Rešenjem tuženog od 05.06.2017. godine tužiocu je prestao radni zbog ekonomskih i tehnoloških promena, nakon ukidanja radnog mesta na koje je bio raspoređen. Naime, zbog smanjenja ukupnih obradivih površina poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu Društva, došlo je do potrebe za racionalizacijom poslova kod tuženog, što je imalo za posledicu tehnološke, ekonomske i organizacione promene. Iz navedenih razloga tuženi je 10.02.2017. godine doneo Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i u okviru organizacionog dela ... službe predvideo je radno mesto ''radnik ... službe''. U skladu sa pravilnikom, tuženi je 06.03.2017. godine dostavio tužiocu ponudu i obrazloženje ponude za zaključenje novog ugovora o radu, koju je tužilac prihvatio i bio raspoređen na navedeno radno mesto. Izmenom Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova od 28.05.2017. godine, tuženi je ukinuo radno mesto radnik ... službe, na kojem je tužilac bio zaposlen i doneo odluku od 05.06.2017. godine da se četiri izvršioca na tom radnom mestu, među kojima je i tužilac, proglase viškom i otkažu ugovori o radu.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni sud je ocenio da je zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu osnovan, jer kod tuženog nije došlo do tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena koje su dovele do prestanka potrebe za obavljanjem poslova ... službe, niti do smanjenja obima ovih poslova. Navedeno proizlazi iz toga što je tuženi za obavljanje poslova iz svoje delatnosti angažovao zaposlene iz drugog privrednog društva, u kome je na mestu direktora isto lice kao i kod tuženog. Po oceni prvostepenog suda poslodavac nije imao potrebu da ukine radno mesto tužioca donošenjem unutrašnjeg akta o sistematizaciji poslova, jer isti i dalje postoje.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca iz razloga što sud nije ovlašćen da preispituje opravdanost izmena opštih akata poslodavca, koji se odnose na organizaciju rada. Takođe, rešenje o otkazu je zakonito s obzirom da u konkretnoj situaciji tužilac nije dokazao da je tuženi zloupotrebio zakonsko ovlašćenje na štetu tužioca, odnosno da su zaposleni iz drugog privrednog društva kod tuženog radno angažovani na neodređeno vreme na istim ili sličnim poslovima koje je obavljao tužilac.

Polazeći od navedenog, drugostepeni sud je pravilno ocenio da je pobijano rešenje o otkazu ugovora o radu zakonito, a za svoj zaključak je dao jasne i potpune razloge, koje kao pravilne u svemu prihvata i Vrhovni kasacioni sud.

Suprotno navodima revizije, prilikom donošenja pobijane presude nije pogrešno primenjeno materijalno pravo, a drugostepeni sud je pravilno ocenio da sud nije ovlašćen da preispituje opravdanost izmene opštih akata poslodavca koji se odnose na organizaciju rada poslodavca i sistematizaciju radnih mesta, zbog okolnosti koje utiču na poslovanje.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to, ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenog obima posla.

Tužiocu je otkazan ugovor o radu u zakonom propisanoj proceduri. Izmenom Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova od 28.05.2017. godine ukinuto je radno mesto „radnik ... službe“, na kojem je tužilac bio zaposlen i u skladu sa tim je tuženi doneo odluku od 05.06.2017. godine da se četiri izvršioca na tom radnom mestu, među kojima je i tužilac, proglase organizacionim viškom, te da im se usled nemogućnosti da im se obezbedi obavljanje drugih poslova, otkazuje ugovor o radu, uz isplatu otpremnine koju je tužilac primio. Kako je prestala potreba za radom tužioca usled organizacionih promena kod tuženog, to je obrazovan otkazni razlog iz člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, zbog čega je pobijano rešenje zakonito, kako je to pravilno zaključio drugostepeni sud.

Bez uticaja su navodi revizije da tuženi i dalje ima veliku površinu obradivog zemljišta, ali da se isto obrađuje angažovanjem radnika drugog pravnog lica. Navedeno ne utiče na pravilnost pobijane odluke, jer ne dokazuje da su zaposleni iz drugog privrednog društva zasnovali radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog, na poslovima koje je tužilac obavljao, odnosno da je kod tuženog bilo upražnjenih radnih mesta na koje je u vreme donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužilac mogao biti raspoređen, što bi moglo biti od uticaja na pravilnost i zakonistost pobijanog rešenja o otkazu ugovora o radu. Ovo tim pre što kod tuženog nije došlo do smanjenja broja izvršilaca, već do ukidanja radnog mesta na kom je tužilac radio.

Kako je neosnovan tužbeni zahtev za poništaj otkaza ugovora o radu, to je pravilno odbijen i zahtev tužioca za vraćanje na rad, s obzirom na akcesorni karakter tog zahteva.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Odluku kojom su odbijeni zahtevi tužioca i tuženog za troškove revizijskog postupka Vrhovni kasacioni sud je doneo primenom odredbe člana 165. ZPP, s obzirom da tužilac nije uspeo sa revizijom, a tuženom, jer sastav odgovora na reviziju nije nužan trošak u revizijskom postupku.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.