Nedozvoljenost revizije u radnom sporu za naknadu štete zbog vrednosti spora
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacio je kao nedozvoljenu. U radnom sporu za naknadu štete, vrednost predmeta spora je ispod zakonskog cenzusa od 40.000 evra, što reviziju čini nedozvoljenom po opštim pravilima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1264/2025
25.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milutin Pavlović, advokat iz ..., protiv tuženog Društva sa ograničenom odgovornošću za promet i usluge „Panpetrol MN“ Laćarak, sa sedištem u Laćarku, čiji je punomoćnik Ljubica Filipović, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1688/24 od 04.12.2024. godine, u sednici održanoj 25.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o revizija tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1688/24 od 04.12.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1688/24 od 04.12.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 96/2017 od 09.05.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: za pretrpljene fizičke bolove iznos od 80.000,00 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 70.000,00 dinara, za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 70.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, za veće tužbeno traženje odbijen je tužbeni zahtev. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 537.951,77 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1688/24 od 04.12.2024. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u pobijenom usvajajućem delu odluke o tužbenom zahtevu i delu kojim je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O osnovanosti zahteva za naknadu nematerijalne štete odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se objektivne odgovornosti i primene članova 154.,173.174.,177. i 192. Zakona o obligacionim odnosima, člana 164. Zakona o radu, a kod utvrđenja da je tužilac kao zaposleni kod tužene pretrpeo povredu na radu prilikom izvršavanja redovnih radnih obaveza (kada je zatvarao stranice poluprikolice posle završenog istovara) i da je doprinos tužioca nastanku štete 20%. Nižestepeni sudovi su ocenili da tužiocu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, primenom člana 200. ZOO, ocenom svih okolnosti od značaja za donošenje odluke o visini naknade nematerijalne štete, vodeći računa o značaju povređenog dobra i cilju kome služi ova naknada. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešne ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje), zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno u istoj ili sličnoj činjenično - pravnoj situaciji. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih odnosa. Međutim, odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je u parnicama iz radnih odnosa revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 03.05.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 220.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tuženog nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 4236/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 2658/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 1913/2025: Neprihvatanje posebne revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev2 1033/2024: Odbacivanje revizije u sporu za kamatu na stambene naknade
- Rev2 2856/2024: Naknada štete zaposlenoj zbog povrede na radu
- Rev2 1330/2023: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog vrednosti ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 3476/2023: Odbačaj revizije u sporu za naknadu štete zbog povrede na radu