Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti zbog nedozvoljenosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog da o reviziji tuženog odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, te je reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U imovinskopravnom sporu, vrednost predmeta spora nije prelazila zakonski cenzus za dozvoljenost revizije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 13/2022
19.01.2022. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković, Ivane Rađenović, Tatjane Miljuš i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Guberinić, advokat iz ..., protiv tuženog Kliničko-bolničkog centra ''Dr Dragiša Mišović-Dedinje'' Beograd, koga zastupa Državno pravobranilaštvo u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2181/21 od 09.06.2021. godine, u sednici održanoj 19.01.2022. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2181/21 od 09.06.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2181/21 od 09.06.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3892/18 od 09.03.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se tuženi obaveže da joj na ime manje isplaćene zarade isplati pojedinačne mesečne iznose sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos, počev od dana dospelosti do isplate, kao u tom stavu izreke, kao i da na navedene iznose u korist tužilje uplati nadležnom RF PIO doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime manje isplaćene zarade isplati iznose iz tog stava izreke, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospelosti do isplate i da na navedene iznose za tužilju uplati doprinose nadležnom RF PIO. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove postupka od 57.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2181/21 od 09.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda, u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti posebne revizije u smislu člana 404.stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz navedene odredbe za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer se radi o parnici radi isplate razlike od isplaćene do minimalne zarade, u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Pozivanje na odluku Ustavnog suda, koja se ne odnosi na istu činjeničnu i pravnu situaciju je bez uticaja u konkretnom slučaju, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, proisteklom iz radnog odnosa, u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome je pobijana vrednost predmeta spora 169.466,26 dinara, što ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe (18.12.2018. godine), revizija tužene nije dozvoljena prema članu 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu člana 413., u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić