Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužene kao nedozvoljenu jer vrednost predmeta spora ne prelazi granični iznos od 40.000 evra. Spor se odnosio na naknadu nematerijalne štete zbog povrede na radu koju je pretrpeo pripadnik vojske.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1316/2024
12.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Vladislave Milićević, Marine Milanović, Tatjane Miljuš i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., opština ..., čiji je punomoćnik Žarko Vujić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 149/24 od 29.01.2024. godine, u sednici održanoj 12.02.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 149/24 od 29.01.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 149/24 od 29.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji P1 159/21 od 06.10.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede na radu isplati iznos od 460.000,00 dinara i to za pretrpljene i buduće fizičke bolove iznos od 150.000,00 dinara, za pretrpljeni strah iznos od 150.000,00 dinara, na ime umanjenje opšte životne aktivnosti iznos od 160.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.10.2023. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužioca prema tuženom preko dosuđenog iznosa pa do traženog iznosa i to na ime umanjenje opšte životne aktivnosti iznosa od 300.000,00 dinara. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 247.550,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 149/24 od 29.01.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava. Pravnosnažnom presudom delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca na ime naknade nematerijalne štete. Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, jer se radi o parnici radi naknade nematerijalne štete u kojima odluka o osnovanosti tužbenog zahteva i primena materijalnog prava, zavise od utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom slučaju. Zato nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je u skladu s tim odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000,00 dinara po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade štete u ovoj pravnoj stvari podneta je 04.02.2019. godine. Vrednost predmeta spora je 460.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2172/2024: Odbacivanje revizije zbog nedostizanja imovinskog cenzusa u sporu naknade nematerijalne štete
- Rev2 118/2023: Odluka Vrhovnog suda o reviziji u sporu za naknadu nematerijalne štete
- Rev 14716/2023: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 210/2025: Naknada nematerijalne štete zbog povrede na radu i doprinos oštećene