Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za isplatu naknade za topli obrok i regres
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju i odbacio je reviziju tužilje kao nedozvoljenu. Sud je potvrdio stav da je kod zaposlenih u javnim službama naknada za topli obrok i regres već sadržana u koeficijentu za obračun plate.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 132/2023
03.03.2023. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Džakula, predsednika veća, Jelene Ivanović, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Jug Vukićević, advokat iz ..., protiv tuženog Instituta za zdravstvenu zaštitu dece i omladine Vojvodine, Novi Sad, čiji je punomoćnik Milan Kozomora, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3664/22 od 29.09.2022. godine, u sednici veća održanoj 03.03.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3664/22 od 29.09.2022. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3664/22 od 29.09.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2974/21 od 16.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da tužilji, za period od 01.11.2018. do 31.10.2021. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 90.734,77 dinara i za regres za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznos od 71.130,35 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom i obračunatom zakonskom zateznom kamatom, sve bliže opredeljeno u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tuženi da na iznose navedenih naknada, za period od 01.11.2018. do 31.10.2021. godine, uplati za tužilju doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Fondu PIO. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 47.071,00 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude. Stavom četvrtim izreke, tužilja je oslobođenja obaveze plaćanja sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3664/22 od 29.09.2022. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 18/20) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, jer u ovoj parnici nije odstupljeno od sudske prakse u kojoj je raspravljeno pitanje prava zaposlenih u javnim službama na isplatu naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. O ovom pravnom pitanju Vrhovni kasacioni sud je na sednici Građanskog odeljenja održanoj 05.07.2022. godine usvojio stav prema kome zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava (kojoj kategoriji zaposlenih pripada tužilja), ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plata u kojem je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog. Kako su presude nižestepenih sudova u delu u kome je odlučeno o zahtevu tužilje za isplatu ovih naknada donete u skladu sa usaglašenom sudskom praksom, prihvatanje odlučivanja o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj ne bi uticalo na drugačiji ishod spora.
Sledom navedenog, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu podneta je 09.11.2021. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužilje nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Džakula,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 2606/2023: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu troškova ishrane i regresa
- Rev2 529/2023: Odbacivanje revizije u sporu o pravu na topli obrok
- Rev2 1518/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu o naknadi za topli obrok i regres
- Rev2 229/2023: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu troškova
- Rev2 1226/2023: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu o naknadi za ishranu i regres
- Rev2 3794/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu regresa
- Rev2 3166/2023: Odbacivanje revizije za isplatu naknade za topli obrok i regres u javnoj službi