Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog vrednosti ispod zakonskog limita
Kratak pregled
Vrhovni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog i odbacio je reviziju kao nedozvoljenu. U radnom sporu radi naknade štete zbog izgubljene zarade, vrednost predmeta spora nije prelazila zakonski limit za dozvoljenost revizije, a nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1385/2025
08.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Bojana Čvorović, advokat iz ..., protiv tuženog Narodnog muzeja Beograd, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Dušan Stojković, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3527/24 od 02.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 08.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3527/24 od 02.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3527/24 od 02.10.2024. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1311/23 od 09.04.2024. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je objektivno preinačenje tužbe kao u podnesku tužilje od 26.09.2023. godine. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od decembra 2012. godine do 20. novembra 2020. godine, isplati iznos od 4.187.612,36 dinara i to pojedinačno navedene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže označeno i opredeljeno ovim stavom izreke) kao i da na ovako opredeljene iznose razlike plate izvrši u korist tužilje uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj na ime naknade štete zbog izgubljene zarade počev od decembarske zarade za 2012. godinu do 20. novembra 2020. godine, isplati preko dosuđenog iznosa od 4.187.612,36 dinara do traženog iznosa od 5.151.799,04 dinara, iznos od još 964.186,68 dinara i to pojedinačno navedene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (sve bliže navedeno i opredeljeno ovim stavom izreke) kao i da na naznačene iznose razlike plate iz ovog stava izreke za tužilju uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 645.993,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom petim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3527/24 od 02.10.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, četvrtom i petom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postpuka. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku, a radi razmatranja pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.
Tužilja je podnela odgovor na reviziju sa zahtevom za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koje se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Prema stavu 2. istog člana ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. ZPP. O zahtevu tužilje za naknadu štete zbog izgubljene zarade i uplatu doprinosa za period od decembra 2012. godine zaključno sa 20. novembrom 2020. godine u iznosu od 4.187.612,36 dinara, odlučeno je uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima sa činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, a tiče se primene članova 191. i 164. ZOR i člana 154. stav 1. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. Posebnom revizijom ne može se pobijati pravnosnažna presuda zbog pogrešene ocene izvedenih dokaza (čime se zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje), zbog čega u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebe za ujednačavanjem sudske prakse ili novog tumačenja prava, a revident ne prilaže različite sudske odluke u kojima je drugačije odlučeno o istoj ili sličnoj činjenično-pravnoj situaciji. Ukazivanje u reviziji na učinjene bitne povrede postupka pred drugostepenim sudom ne predstavlja razlog zbog koga se posebna revizija može izjaviti. Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20) i našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade štete zbog izgubljene zarade i uplate doprinosa podneta je 28.12.2020. godine. Vrednost predmeta spora je 4.187.612,36 dinara (35.792 evra).
U ovom sporu iz radnog odnosa koji se ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, već na potraživanje u novcu, vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa iz navedenog razloga revizija nije dozvoljena.
Na osnovu iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Vrhovni sud je odbio zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju s obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. ZPP zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. ZPP odlučeno kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća - sudija
Mirjana Andrijašević, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2897/2021: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za isplatu razlike do minimalne zarade
- Rev2 4364/2022: Vrhovni sud odbacuje reviziju u radnom sporu zbog vrednosnog cenzusa
- Rev2 1281/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za uplatu doprinosa
- Rev2 819/2023: Odbijena posebna revizija i odbačena revizija zbog vrednosnog cenzusa
- Rev2 1131/2024: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu troškova ishrane i regresa