Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu troškova prevoza zbog vrednosti spora
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio posebnu reviziju jer je odluka u skladu sa sudskom praksom, a redovnu reviziju je odbacio kao nedozvoljenu, jer vrednost predmeta spora ne prelazi zakonski limit od 40.000 evra za ovu vrstu spora.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1461/2024
05.06.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Vesne Stanković, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Branke Dražić, Dragane Boljević i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... - ..., čiji su punomoćnici Miloš Jovanović i Miloš Živanović, advokati iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Đura Jakšić“ iz Paraćina, čiji je zastupnik Pravobranilaštvo Grada Paraćina, radi naknade troškova za prevoz, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2458/23 od 25.01.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 05.06.2024. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2458/23 od 25.01.2024. godin.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2458/23 od 25.01.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2458/23 od 25.01.2024. godine, u delu koji se revizijom pobija, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Paraćinu P1 195/22 od 16.01.2023. godine, kojom je obavezana tužena da isplati tužilji na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od marta 2021. godine zaključno sa februarom 2022. godine, pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom u visini i način bliže određen tim stavom izreke. Obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 72.872,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila posebnu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23 – drugi zakon) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je isplata troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada, u situaciji kada poslodavac nije obezbedio sopstveni prevoz zaposlenom, već preko prevoznika čiji red vožnje nije organizovan na način da bude prilagođen zaposlenima u obrazovnoj ustanovi, u kojoj oni imaju nekarakteristično radno vreme (zavisi od broja časova, varira u toku radne nedelje). O ovom pravu tužilje i visini tražene razlike, nižestepni sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda (Rev2 1325/2021od 10.08.2021. godine i druge odluke), u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Opredeljenje zakonodavca da se naknada troškova prevoza prizna zaposlenima u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju istovremeno ne znači da je korišćenje sredstava javnog prevoza zakonom propisan uslov za ostvarivanje prava zaposlenog na naknadu, a da je zakonom to pravo uskraćeno zaposlenima koji prevoz do radnog mesta obezbeđuju na drugi način (svojim vozilom, taksi vozilom i sl.). Zbog toga ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, pa je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje iz radnog odnosa, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada podneta je 14.12.2020. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 49.400,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu iz radnog odnosa koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi merodavni revizijski limit u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija tužene nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenog razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Vesna Stanković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2593/2021: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu troškova prevoza
- Rev2 1992/2023: Odluka o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu troškova prevoza
- Rev2 4478/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu o putnim troškovima
- Rev2 1792/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu putnih troškova ispod zakonskog cenzusa
- Rev2 3854/2023: Odbacivanje posebne revizije u radnom sporu za naknadu troškova prevoza
- Rev2 2275/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije tužene u sporu za naknadu putnih troškova
- Rev2 4337/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu o troškovima prevoza