Vraćanje na rad zaposlenog nakon poništaja nezakonitog rešenja o otkazu

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud potvrđuje nižestepene presude kojima je tuženi poslodavac obavezan da vrati tužioca na rad. Sud je utvrdio da tuženi nije dokazao postojanje osnova za otkaz ugovora o radu, zbog čega nema mesta primeni odredbe o naknadi štete.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1531/2020
16.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punonomoćnik Malina Đokić, advokat iz ..., protiv tuženog Lovačkog udruženja „Soko“ iz Bajine Bašte, čiji je punomoćnik Aleksandar Porubović advokat iz ..., radi vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1093/19 od 10.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 16.12.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1093/19 od 10.01.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1093/19 od 10.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu, Sudska jedinica Bajina Bašta P1 449/17 od 08.02.2019. godine, kojom je obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi ga na radno mesto prema stepenu i vrsti stručne spreme, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 216.000,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011, 49/2013-US, 74/2013-US, 55/2014, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog i obavljao je poslove ... u ... tuženog. Upozorenjem od 25.01.2015. godine tuženi je upozorio tužioca da postoje razlozi za otkaz ugovora o radu zbog nesavesnog i nemarnog izvršavanja radnih obaveza i kršenja radne discipline. U upozorenju je tužiocu stavljeno na teret da je, u periodu od jula 2015. do 20.11.2015. godine, predsedniku udruženja uskraćivao dostavljanje traženih dokumenata o isplati naknada štete trećim licima, koje štete su pričinjene od strane divljači na posedima trećih lica; da je nakon smene sa radnog mesta upravnika tuženog u više navrata odbijao da novoimenovanom upravniku preda potrebnu službenu dokumentaciju; da je neprimerenim rečima uvredljivog sadržaja raspravljao o naknadi štete pričinjene BB iz ... i istog, bez ikakvog povoda i izvinjavajućeg razloga, vređao i psovao u prisustvu svedoka; da je na poziv VV odbio da, kao ovlašćeno lice udruženja, izađe na lice mesta, izvrši uviđaj i sačini zapisnik o šteti koju su psi lutalice pričinili trofejnom srndaću u vrednosti preko 1.000.000,00 dinara; da je na poziv GG odbio da izađe na lice mesta, obavi uviđaj i sačini zapisnik za štetu pričinjenu na vozilu od strane srneće divljači, a pričinjena šteta je morala biti nadoknađena oštećenom licu; da je vršeći većinu uviđaja za štete pričinjene od divljači, uviđaje vršio nemarno, neodgovorno i proizvoljno, a sve manjkavosti pri vršenju uviđaja su mu predočene od strane ovlašćenog Republičkog inspektora DD, iste primedbe i prigovore tužilac je ignorisao i nastavio sa starom neprihvatljivom praksom, pri čemu je uviđaj i dalje vršen na štetu tuženog, a u korist trećih lica; da je ignorisao odluke Upravnog odbora i predsednika tuženog podstrekavajući na takvo ignorisanje i druge članove udruženja i otvoreno ih pozivajući na kršenje odluka nadležnih organa udruženja; da je konstantno i svakodnevno kršio odluku Upravnog odbora tuženog o dvokratnom radnom vremenu, dolazeći na posao u vreme koje je sam sebi odredio, odbijajući da posao lovočuvara u lovištu obavlja dvokratno od 5,00 do 9,00 časova i od 17,00 do 21,00 čas, kako mu je i naloženo; da je po sekcijama širio lažne glasine, izazivajući nezadovoljstvo članova udruženja odnosno članova lovačkih sekcija; da je organizovao nezakonit i nedozvoljen komercijalni lov u ... sa lovcima iz ..., na taj način što je 26.05.2015. godine, nakon lova u jutarnjim časovima, odjavio lov na srndaća, a u popodnevnim časovima, ponovo sa istim lovcima iz Užica, izašao da lovi bez prijavljivanja, da bi, potom, nakon što je zatečen u nezakonitom lovu ispravio tj. falsifikovao satnicu lova; da je sva uputstva i naredbe predsednika udruženja ignorisao i postupao protivno istim; da se u više navrata prema članovima udruženja ponašao neprimereno svađajući se sa njima, vređajući ih i omalovažavajući ih, koristeći pri tom i pretnje i ucene, na koji način je među članovima udruženja stvarao loše međuljudske odnose; da je odbijao da nadležnim organima tuženog dostavi tražene izveštaje koji su u njegovom delokrugu posla tj. u delokrugu lovočuvara, a koji se tiču izvršenih kontrola u lovištu, kao i da je pre vršenja kontrola u lovištu obaveštavao i upozoravao lovce o danu, času i mestu kada će na pojedinim terenima biti vršena kontrola lova, zbog čega ni jedna izvršena kontrola nije dala rezultate.

Tužilac se izjasnio na navode iznete u upozorenju, nakon čega mu je tuženi rešenjem od 21.12.2015. godine otkazao Ugovor o radu od 28.01.2013. godine i Aneks ugovora od 20.04.2015. godine, jer je u periodu od 20.04.2015. do 20.11.2015. godine vršio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i nije poštovao radnu disciplinu iz člana 179. stav 3. tač. 1. i 8. istog Zakona.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 614/17 od 03.08.2017. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu, Sudska jedinica Bajina Bašta P1 51/16 od 16.12.2016. godine u delu stava prvog izreke kojim je poništeno, kao nezakonito, rešenje tuženog od 21.12.2015. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, dok je u preostalom delu kojim je obavezan tuženi da tužioca vrati na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu je poništeno, kao nezakonito, jer ga je doneo Upravni odbor tuženog na sednici održanoj 10.12.2015. godine, kojoj nije prisustvovalo najmanje 7 članova Odbora, suprotno odredbama Statuta i Poslovnika o radu Upravnog odbora tuženog.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo iz odredbe člana 191. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...74/14) kada su obavezali tuženog da tužioca vrati na rad i rasporedi ga na radno mesto prema stepenu i vrsti stručne spreme, zbog nepostojanja osnova za prestanak radnog odnosa, a time ni materijalnopravnog uslova za primenu člana 191. stav 7. Zakona o radu.

Pravne posledice nezakonitog otkaza regulisane su odredbama člana 191. Zakona o radu kojim je u stavu 1. propisano da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog, odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

Odredbom člana 191. stav 7. istog Zakona propisano je da ako sud u toku postupka utvrdi da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa, ali da je poslodavac postupio suprotno odredbama zakona kojima je propisan postupak za prestanak radnog odnosa, sud će odbiti zahtev zaposlenog za vraćanje na rad, a na ime naknade štete dosudiće zaposlenom iznos do šest zarada zaposlenog.

U konkretnom slučaju, tuženi, na kome je bio teret dokazivanja, nije dokazao da je postojao osnov za prestanak radnog odnosa tužiocu, jer predloženim i izvedenim dokazima u postupku nije dokazao da je tužilac izvršio radnje koje su mu rešenjem o otkazu ugovora o radu stavljene na teret. Ovo zbog toga što je tuženi samo paušalno naveo povrede radne obaveze i radne discipline, bez konkretizovanja vremena i mesta izvršenja, imena članova lovačkih sekcija kod kojih je tužilac širio lažne glasine, bez konkretnog navođenja koje su to lažne glasine, nije naveo koju dokumentaciju tužilac nije predao predsedniku udruženja i novoimenovanom upravniku niti koje konkretno izveštaje o izvršenim kontrolama u lovištima je tužilac odbijao da dostavi nadležnim organima tuženog. Tuženi tako ne navodi ni kada su tačno tužioca pozvali VV i GG, a on odbio da kao ovlašćeno lice izađe na lice mesta, tim pre što ova lica u svojim iskazima datim pred sudom nisu potvrdili tvrdnje tuženog. Takođe, tuženi u rešenju o otkazu nije naveo ni u kom vremenskom periodu je tužilac kršio odluku Uprvnog odbora o dvokratnom radnom vremenu, koja je to odluka, pod kojim brojem je zavedena i kog datuma je doneta,nije naveo koje odluke Upravnog odbora i predsednika tuženog je tužilac ignorisao i na koji način je na takvo ignorisanje podstrekavao druge članove udruženja, niti je naveo konkretno koja uputstva i naredbe predsednika udruženja u kom vremenskom periodu tačno i na koji način ih je tužilac ignoristao. U prilog ocene nižestepenih sudova da nije postojao osnov za otkaz ugovora o radu tužiocu govori i činjenica utvrđena iz iskaza republičkog inspektora DD da je u periodu od 2008. do 2015. godine vršio kontrolu kod tuženog, te da nije bilo propusta u radu tužioca. Takođe, nema dokaza ni o tome kada se i prema kojim članovima konkretno po imenu i prezimenu tužilac neprimereno ponašao, kojim rečima ih je vređao, čime im je pretio i omalovažavao ih kao ni kojim se to neprimerenim rečima uvredljivog sadržaja i kada obraćao BB. Na kraju, tuženi nije pružio valjane dokaze ni za tvrdnju da je tužilac organizovao nezakonit lova u ... 26.05.2015. godine jer saslušani svedoci ĐĐ i EE takve navode nisu potvrdili.

Iz navedenih razloga, i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, tuženi nije dokazao da je tužilac učinio povrede radne obaveze i radne discipline iz člana 179. stav 2. tačka 1. i člana 179. stav 3. tač. 1. i 8. Zakona o radu, koje su mu rešenjem o otkazu ugovora o radu stavljene na teret. S toga je osnovan zahtev tužioca za reintegraciju tužioca u radni odnos, jer nije postojao osnov za prestanak radnog odnosa tužiocu, koji bi bio uslov za primenu člana 191. stav 7. Zakona o radu.

Suprotno navodima revizije, nema mesta primeni člana 191. stav 7. Zakona o radu. Povreda pravila u postupku otkaza predstavljaju osnov za poništaj rešenja o otkazu, ali ne i osnov za vraćanje na rad, pa osnovanost zahteva za vraćanje na rad zavisi od toga da li je postojao osnov za otkaz ili ne. Iako je rešenje o otkazu ugovora o radu pravnosnažnom presudom poništeno kao nezakonito, u postupku odlučivanja o zahtevu tužioca za vraćanje na rad je utvrđeno da nije postojao osnov za prestanak radnog odnosa, tim pre što je obrazloženje rešenja paušalno i ne sadrži sve elemente na osnovu kojih bi se moglo utvrditi da postoji osnov za otkaz ugovora o radu tužiocu.

Ostalim navodima revizije ponavljaju se žalbeni navodi koji su već bili pravilno ocenjeni od strane drugostepenog suda i osporava se ocena izvedenih dokaza, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 1. ZPP.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude, na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom potupku.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.