Rešenje Vrhovnog suda o neprihvatanju i odbacivanju posebne revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni sud ne prihvata odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj i odbacuje je kao nedozvoljenu. Nije bilo potrebe za ujednačavanjem sudske prakse, a vrednost predmeta spora je ispod zakonom propisanog cenzusa za dozvoljenost revizije u imovinskopravnim sporovima.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1558/2023
31.05.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nenad Zečević, advokat iz ..., protiv tuženog Univerziteta u Novom Sadu, Fakulteta tehničkih nauka sa sedištem u Novom Sadu, čiji je punomoćnik Sonja Hadži Borjanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5319/22 od 12.01.2023. godine, u sednici održanoj 31.05.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5319/22 od 12.01.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5319/22 od 12.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 2452/21 od 24.10.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu za period od 01.06.2018. godine do 01.07.2021. godine, isplati na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada iznos od 121.623,50 dinara i regresa za korišćenje godišnjeg odmora iznos od 77.467,85 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne opredeljene iznose, kao i zahtev za naknadu troškova postupka sa kamatom. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 64.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate, dok je odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od presuđenja do izvršnosti. Stavom trećim izreke, tužilac je oslobođen od obaveze plaćanja troškova sudskih taksi.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5319/22 od 12.01.2023. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u delu odluke o tužbenom zahtevu i usvajajućem delu odluke o troškovima postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odlučuje kao o posebnoj reviziji primenom člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011 ... 10/2023), Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana, s obzirom da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.
Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je isplata razlike zarade zbog manje isplaćene naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Odluke nižestepenih sudova, kojima je odbijen tužbeni zahtev za isplatu navedenih naknada, u skladu su sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari. Iz ovih razloga, u konkretnom slučaju, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, odnosno nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je Vrhovni sud odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate podneta je 28.06.2021. godine, a pobijana vrednost predmeta spora je 209.091,35 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tužioca nedozvoljena.
Na osnovu izloženog, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 4355/2023: Rešenje Vrhovnog suda o reviziji u sporu radi isplate naknade štete
- Rev2 4531/2023: Rešenje Vrhovnog suda o neprihvatanju izuzetne revizije i odbacivanju redovne revizije
- Rev2 2555/2023: Odbacivanje posebne revizije u radnom sporu zbog niske vrednosti spora
- Rev2 3903/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za isplatu toplog obroka i regresa
- Rev2 1804/2023: Odbačena revizija u sporu za isplatu naknada iz radnog odnosa
- Rev2 4532/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije