Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu plate
Kratak pregled
Vrhovni sud Srbije odbacio je reviziju tužene Republike Srbije u sporu radi isplate razlike plate zaposlenom u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala. Sud je utvrdio da ne postoje zakonski uslovi za posebnu reviziju, niti je vrednost spora prešla zakonski cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1562/2025
29.05.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Radoslave Mađarov i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Risto Lekić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3995/24 od 15.01.2025. godine, na sednici održanoj 29.05.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3995/24 od 15.01.2025. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3995/24 od 15.01.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1517/22 od 29.05.2024. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu, za period od 01.03.2018. do 30.11.2018. godine, isplati 699,781,59 dinara u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kao u tom stavu izreke, na ime neisplaćene razlike do dvostrukog iznosa plate na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu preko iznosa dosuđenog stavom prvim izreke do traženog iznosa od 867.107,16 dinara u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kao u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da u ime i za račun tužioca uplati razliku pripadajućih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, obavezno zdravstveno osiguranje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti nadležnim fondovima i službi za zapošljavanje, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu prvom izreke presude. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev za isplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na iznose iz stava drugog izreke. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da naknadi tužiocu troškove postupka od 335.271,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Odlučujući o žalbi tužene protiv označene prvostepene presude, Apelacioni sud u Beogradu Gž1 3995/24 od 15.01.2025. godine je odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu u stavu prvom, trećem i petom izreke (stavom prvim izreke), odbio zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav drugi izreke) i obavezao tuženu da naknadi tužiocu troškove drugostepenog postupka od 18.000,00 dinara (stav treći izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. ZPP (posebna revizija).
Posebna revizija, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23) je izuzetno pravno sredstvo koje se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O dozvoljenosti posebne revizije odlučuje Vrhovni sud, ceneći potrebu odlučivanja o tom pravnom sredstvu zbog razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije, Vrhovni sud je našao da nije ispunjen nijedan od uslova za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.
Predmet tužbenog zahteva o kome je odlučeno pravnosnažnom presudom je naknada materijalne štete pričinjene tužiocu tako što mu je tužena isplaćivala platu u iznosu nižem od pripadajućeg, jer je tužilac u utuženom periodu radio u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala i imao pravo na uvećanu platu u skladu sa odredbama čl. 18. članom Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, terorizma i korupcije („Službeni glasnik RS“, br. 42/02, 27/03, 39/03, 60/03, 67/03, 29/04, 58/04, 45/05, 61/05, 72/09, 72/11, 101/11, 32/13), odnosno 11. važećeg istoimenog zakona („Službeni glasnik RS“, br. 94/2016) i člana 2. Uredbe o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala („Službeni glasnik RS“, br. 14/03, 67/05, 105/05, 114/14). Pitanje isplate plate u skladu sa navedenim propisima dovoljno je razjašnjeno, a pravni stav o tome zauzet i izražen u brojnim odlukama ovog suda. Obrazloženje pobijane presude za odluku o osnovanosti tužbenog zahteva ne odstupa od odluka nižestepenih sudova i revizijskog suda u tumačenju i primeni materijalnog prava, tako da ne postoji potreba za ujednačavanjem primene niti novim tumačenjem prava. Osim toga, revident ukazuje na činjenična pitanja konkretnog spora što ne može biti predmet razmatranja u postupku po reviziji. Pri tom, revizijski sud nije ovlašćen, kako to proizlazi iz odredbe člana 395. ZPP koja se shodno primenjuje i u postupku po reviziji na osnovu člana 419. ZPP, da preinači drugostepenu presudu na štetu strane koja je jedina izjavila reviziju. Na osnovu izloženog, a kako nema mesta odlučivanju o izjavljenoj reviziji ni radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, odnosno novog tumačenja prava, odlučeno je kao u prvom stavu izreke, primenom člana 404. stav 2. ZPP.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
U parnicama iz radnih odnosa, prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se u takvim parnicama tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, kao što je reč u ovom slučaju, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijaneg dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu o novčanom potraživanju u kome vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi imovinski cenzus za dozvoljenost revizije, Vrhovni sud je našao da je revizija nedozvoljena u smislu člana 403. stav 3. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke, na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2234/2020: Odbacivanje posebne revizije zbog vrednosti spora ispod zakonskog limita
- Rev2 3231/2021: Neprihvatanje posebne revizije i odbacivanje redovne revizije u radnom sporu
- Rev2 3041/2024: Pravo zaposlenog u SBPOK-u na dvostruku platu sa minulim radom
- Rev2 3543/2023: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete iz radnog odnosa
- Rev2 4379/2022: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 2620/2024: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o naknadi za neiskorišćenu pauzu
- Rev2 2264/2024: Odbijanje zahteva za naknadu štete zbog neuvećanja koeficijenta nakon izmene Uredbe