Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog povrede na radu
Kratak pregled
Vrhovni sud odbacio je reviziju tuženog kao nedozvoljenu jer vrednost predmeta spora ne prelazi zakonski cenzus. Sud je potvrdio odgovornost poslodavca za tešku povredu na radu tužioca zbog neispravne mašine, naglašavajući da su nižestepene odluke u skladu sa već ustaljenom sudskom praksom.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1577/2024
04.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Mirjane Andrijašević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Biljana Dunjić, advokat iz ..., protiv tuženog „Simpo ŠIK“ d.o.o. Kuršumlija, čiji je punomoćnik Milena Živić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 215/2022 od 27.09.2022. godine, ispravljene rešenjima istog suda Gž1 215/2022 od 07.11.2022. godine i od 24.04.2024. godine, u sednici održanoj 04.03.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 215/2022 od 27.09.2022. godine, ispravljene rešenjima istog suda Gž1 215/2022 od 07.11.2022. godine i od 24.04.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 215/2022 od 27.09.2022. godine, ispravljene rešenjima istog suda Gž1 215/2022 od 07.11.2022. godine i od 24.04.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 215/2022 od 27.09.2022. godine, ispravljenom rešenjima istog suda Gž1 215/2022 od 07.11.2022. godine i od 24.04.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kuršumliji P1 511/2020 od 31.05.2021. godine, u delu stava prvog izreke kojim je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove isplati 200.000,00 dinara, a za pretrpljene duševne bolove zbog naruženosti isplati 100.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.05.2021. godine kao dana presuđenja do isplate. Stavom drugim izreke, prvostepena presuda je preinačena u preostalom delu stava prvog izreke, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati 140.000,00 dinara, i za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti isplati 200.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.05.2021. godine do isplate, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev preko navedenih iznosa do iznosa dosuđenih prvostepenom presudom i to za pretrpljeni strah do 180.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti do 250.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 31.05.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 130.200,00 dinara, a odbijen kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka preko navedenog iznosa do prvostepenom presudom dosuđenih 171.200,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, u usvajajućem delu, primenom člana 164. Zakona o radu i čl. 154, 173, 174, 177. i 200. Zakona o obligacionim odnosima, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi nematerijalnu štetu, koju je pretpeo na radu izvodeći sečenje furnira na poluautomatskim makazama, usled čega je zadobio tešku telesnu povredu - amputaciju tri prsta desne ruke i trpeo fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i naruženosti prema stepenu intenziteta i trajanja utvrđenih iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka medicine rada. Šteta koju je tužilac pretpeo je u uzročno posledičnoj vezi sa propustom tuženog da u skladu sa Zakonom o bezbednosti i zdravlju na radu obezbedi odgovarajuće bezbedne uslove rada, odnosno da redovno kontroliše ispravnost mašine i da unapred spreči svaki rad na istoj od strane radnika, jer je mašina kritičnom prilikom i nedelju dana pre povređivanja tužioca bila u kvaru. Odluka je doneta nakon ocene da ne postoji doprinos tužioca nastanku štete, kao i da nisu ispunjeni uslovi za potpuno ili delimično oslobađanje tuženog odgovornosti za štetu.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku, način presuđenja i razloge na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova, Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke u skladu sa praksom i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, zbog čega nema uslova za odlučivanje u reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Tuženi nije uz reviziju dostavio pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjenično - pravnoj situaciji, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored toga, primena instituta izuzetne dozvoljenosti revizije je rezervisana za pitanja iz domena primene materijalnog prava. Revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ukazuje se na pitanja procesnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene u postupku pred prvostepenim sudom, što nisu razlozi za posebnu reviziju, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1 ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke ovog rešenja.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 403. stav 3. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st. 1.i 3.)
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 20.09.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 640.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Na dozvoljenost revizije nije od uticaja to što je pobijanom drugostepenom presudom delimično preinačena prvostepena presuda. Smisao pravila o dozvoljenosti revizije kod preinačenja je da je preinačenje izvršeno na štetu revidenta. U ovom slučaju je odluka preinačena u korist revidenta, jer je smanjena njegova obaveza naknade nematerijalne štete, pa se ne primenjuje odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP o dozvoljenosti revizije. Ni činjenica da je odluka o troškovima postupka pobijanom drugostepenom presudom preinačena ne utiče na dozvoljenost revizije, jer se dozvoljenost revizije ne ceni prema odredbi člana 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 55/14) odnosno noveliranoj odredbi člana 403. stav 2. tač. 2. ZPP.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 4236/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 2658/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 1548/2020: Odluka o reviziji u sporu za naknadu štete profesionalnom vojniku
- Rev 4510/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 1546/2025: Odbacivanje revizije u sporu male vrednosti za nematerijalnu štetu
- Rev 727/2025: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev 14716/2023: Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za naknadu štete