Presuda Vrhovnog suda o odgovornosti poslodavca za povredu na radu
Kratak pregled
Vrhovni sud odbija reviziju tuženog i potvrđuje odgovornost poslodavca za nematerijalnu štetu usled povrede na radu. Odgovornost postoji jer je radnik povređen obavljajući zadatak po nalogu pretpostavljenog za koji nije bio obučen, uz pravilno utvrđen doprinos oštećenog od 50%.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1643/2024
12.03.2025. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Gajić advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ doo Kragujevca, čiji je punomoćnik Živan Jeremić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/23 od 26.12.2023. godine, u sednici održanoj 12.03.2025. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/23 od 26.12.2023. godine, u stavovima prvom i trećem izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu P1 2598/21 od 13.12.2022. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete, isplati na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti 70.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 50.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha 50.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 20.07.2018. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate i obavezan tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 214.800,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1261/23 od 26.12.2023. godine, ukinuta je prvostepena presuda, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete, isplati na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti 35.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova 25.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha 25.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 13.12.2022. godine kao dana donošenja prvostepene presude do isplate, odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev u preostalom delu kojim je traženo da se pored dosuđenih iznosa obaveže tuženi da tužiocu, na ime naknade nematerijalne štete isplati na ime nepretrpljenih duševnih bolova zbog naruženosti još 35.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova još 25.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha još 25.000,00 dinara, kao i u delu zahteva za isplatu zakonske zatezne kamate za period od dana podnošenja tužbe 20.07.2018. godine do dana presuđenja 13.12.2022. godine i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 435.380,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u usvajajućem delu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogršene primene materijalnog prava.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011….10/2023, u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u postupku pred drugostepenim sudom nije došlo do propusta u primeni ili do pogrešne primene koje od odredaba ovog zakona, pa nema ni povrede iz člana 374. stav 1. u vezi člana 231. ZPP, na koju se revizijom ukazuje. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavlja razlog za izjavljivanje ovog pravnog leka, na osnovu odredbe čl. 407. ZPP.
Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku i na osnovu sprovedene rasprave i dopunjenog dokaznog postupka pred drugostepenim sudom, tužilac je kod tuženog zasnovao radni odnos na poslovima vozača, a 01.09.2014. godine je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme sa punim radnim vremenom sa trećim stepenom stručne spreme na radnom mestu montažer nameštaja - vozač. Opis poslova i radnih zadataka za ovo radno mesto, bliže nvedenih u obrazloženju pobijane presude, ne podrazumeva upotrebu merdevina niti skidanje delova i elemenata sa visokih regala postojećih u radionici tuženog. Kod tuženog je postojao zaposleni na radnom mestu magacioner, koji izdaje okov (ručice, šarke, šrafove isl.), ali ne pločaste materijale koji se na licu mesta sklapaju i pripremaju za montažu kod kupca. U radionici se nalaze i drugi elementi koji se isporučuju kupcima - aspiratori i druga tehnika koju izdaje magacioner i uobičajeno je da se ti elementi nalaze na podu, ali je kritičnog dana, iz nepoznatih razloga, aspirator ostao na regalu. Dana 27.07.2015. godine tužilac se povredio na radnom mestu, u radionici tuženog, pošto je postupajući po nalogu neposrednog rukovodioca smenovođe VV da preuzme aspirator sa rafa, odnosno visokog regala i to tako što je uzeo ispravne metalne dvokrake merdevine visine 1,5 metra niže od police rafa, a aspirator se nalazio na visini oko 2 metra udaljen od ivice rafa 1,5 metra. Tom prilikom tužilac je samoinicijativno odlučio da se na merdevinama okrene leđima ka rafu, stavi ruke pozadi i tako se uhvati za raf i pokušavši da sedne (naskoči) na raf, kako bi se popeo i dohvatio aspirator. Prilikom njegovog odupiranja merdevine su se pomerile unapred, a tužilac je pao pozadi leđima na pod i ocenom nalaza veštaka tužilac je kritičnom prilikom pretrpeo leziju mekih telesnih tkiva, koja je manifestovana kao razderno-nagnječena rana u distalnoj trećini leve podlaktice, a koja je predstavljala mehaničku povredu kvalifikovanu kao laka telesna povreda, koja je mogla nastati dejstvom tupine zamahnutog mehaničkog oruđa u šta spada i pad- udar o čvrstu podlogu, kao što je pod ili udar o predmete pljosnatih, obličastih i bridastih površina kao što je ivica merdevina isl. Usled navedene povrede tužilac je trpeo fizičke bolove i strah intenziteta i trajanja bliže opisanih u nalazu i mišljenju veštaka, a kod tužioca su u regiji distalne trećine prednje strane leve podlktice nastale i ožiljne promene na stalno eksponiranom delu tužioca, jako su uočljive, upadljive i dostupne vizualizaciji, kako tužiocu, kod koga izazivaju neprijanta osećanja- posramljenost, utučenost i neraspoloženje tako i drugim licima kod kojih izazivaju negativnu pažnju i mogu dovesti do neprijatnih reakcija posmatrača. Protekom vremena neće doći do njihovog smanjenja ili nestajanja, već mogu poprimiti veći obim do postojećeg tako da odgovaraju naruženosti srednjeg stepena. Tužilac je od 20.09.2014. godine kod tuženog na revers bio zadužen radnim odelom (bluza, pantalone i četiri majice), ali ne i zaštitnim rukavicama. Tuženi je poslove procene rizika, bezbednosti i zdravlja na radu poverio Društvu za bezbednost i zdravlje na radu, usluge i promet „GG“ doo iz ... iz čijeg izveštaja o proceni rizika za rad koji se obavlja u radionici proizlazi sadržaj rada – aktivnosti na poslovima montažer nameštaja- vozač, bliže opisan u obrazoženju pobijane presude, među kojima nije i korišćenje merdevina i skidanje delova sa visokih regala. Radnici koji su obavljali poslove montažera- vozača kod tuženog, među kojima je i tužilac, nisu prošli obuku za rad na visini, jer opis tog posla takav rad ne podrazumeva.
Kod navedenog, drugostepeni sud je čitanjem dokaza izvedenih pred prvostepenim sudom i neposrednim izvođenjem dokaza na raspravi održanoj pred tim sudom upotpunio utvrđenje o činjeničnom stanju i uz obrazloženu ocenu dokaza utvrdio sve bitne činjenice za pravilnu primenu materijalnog prava iz Zakona o radu, Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o bezbednosti i zdravlja na radu, citiranih u obrazloženju pobijane presude i zaključio da je tuženi, kao poslodavac tužioca odgovoran za nematerijalnu štetu koju je tužilac usled povrede na radu pretpeo, uz zaključak da je oštećeni svojim ponašanjem kritičnom prilikom doprineo nastupanju štetne posledice sa 50%.
Neosnovano se navodima revizije osporava pravilna primena materijalnog prava.
Pod povredom na radu podrazumeva se povreda koja je uzročno vezana za obavljanje poslova i zadataka povređenog radnika, a odgovornost poslodavca za naknadu štete zaposlenog zbog povrede na radu zavisi od osnova i uslova odgovornosti. Osnov odgovornosti je krivica poslodavca za štetnu radnju ili propuštanje preduzimanja radnje, rizik od opasne stvari čiji je imalac poslodavac ili rizik od obavljanja opasne delatnosti kojom se poslodavac bavi. Krivica poslodavca se pretpostavlja, a pošto se radi o oborivoj pretpostavci poslodavac može dokazivati da je šteta nastala bez njegove krivice, a što u konkrtnom slučaju tuženi nije dokazao.
Tužilac je kritičnom prilikom, postupajući po nalogu neposrednog rukovodioca da preuzme aspirator sa rafa visini od oko 2 metra pao sa merdevina i pretrpeo laku telsenu povredu na radu u vidu razderno-nagnječene rane u distalnoj trećini leve podlaktice. U propustu tuženog kao poslodavca da ga osposobi za bezbedan i zdrav rad na poslovima koje je kritičnom prilikom po nalogu pretpostavljenog obavljao, pri čemu opis posla radnog mesta tužioca montažer nameštaja-vozač ne podrazumeva rad na merdevinama niti manipulaciju sa elementima putem skidanja istih sa regala visine 2 metra, ogleda se uzročno- posledična veza sa nastalom štetom, zbog čega je pravilna ocena drugostepenog suda da postoji osnov odgovornosti tuženog za nematerijalnu štetu koju je tužilac kritičnom prilikom pretpeo.
Suprotno revizijskim navodima, drugostepeni sud je pravilno ocenio izvedene dokaze i utvrdio sve bitne činjenice i okolnosti pod kojima se odigrao štetni događaj. Neosnovano se revizijom tuženog osporavaju okolnosti štetnog događaja i ukazuje na isključivu krivicu oštećenog, odnosno eventualno na postojanje doprinosa oštećenog nastanku štete u većem obimu od utvrđenog. Naime, način povređivanja i okolnosti pod kojima je došlo do povređivanja tužioca ne vode oslobađanju od odgovornosti tuženog, u smislu člana 177 stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, a na strani tužioca, i po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju postoji i propust tužioca koji je u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, jer je kritičnom prilikom pokušao bez pogovora da izvrši radni zadatak po nalogu prtpostavljenog rukovodioca, nije postupio sa dovoljnom pažnjom i oprezom da se na pouzdan način uveri da može da dohvati aspirator i kako je već samoinicijativno stojeći na merdevinama okrenut unazad prema visokom regalu i hvatajući se za isti rukama unazad i odupirajući se nogama sa merdevina pokušao da sedne na raf na kome se nalazi aspirator radi dohvatanja istog, pogrešno procenio da je tako postupanje adekvatno. Stoga je i po oceni Vrhovnog suda doprinos oštećenog nastanku štetnog događaja 50%, zbog čega je pravilno tužiocu dosuđena naknada štete u srazmerno smanjenom novčanom iznosu.
Odlučujući o visini naknade nematerijalne štete pravilno je drugostepeni sud ocenio sve utvrđene okolnosti u smislu odredbe člana 200. Zakona o obligacionim odnosima, imajući u vidu vrstu i težinu telesne povrede tužioca, trajanje i jačinu fizičkog bola i straha koje je tužilac pretpeo i stepen naruženosti kod tužioca usled zadobijene povrede. Pri tome je i drugostepeni sud vodio računa o tome da li je naknada adekvatna značaju povređenog dobra, cilju kome služi, te prirodi i društvenoj svrsi obeštećenja i odmerio pravičnu novčanu naknadu za tražene vidove nematerijalne štete.Umanjujući navedene iznose srazmerno doprinosu oštećenog nastanku štete, shodno odredbi člana 192. ZOO, drugostepeni sud je obavezao tuženog da tužiocu isplati iznose navedene u usvajajućem delu stava prvog izreke pobijane presude, sa zakonskom kamatom počev od dana presuđenja do isplate, u smislu člana 277. ZOO. Po oceni Vrhovnog suda visina naknade nematerijalne štete dosuđena tužiocu po svim osnovima može se smatrati pravičnom za obe parnične stranke, odnosno iznosi koje je odmerio drugostpeni sud nisu previsoko odmereni.
Vrhovni sud je cenio i ostale navode revizije, kojima se ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude. Odluka o tužbenom zahtevu je doneta pravilnom primenom materijalnog prava i pravilnom primenom pravila o teretu dokazivanja, za koju su dati dovljni i jasni razlozi, koje u svemu kao pravilne prihvata i ovaj sud.
Pravila je i odluka o troškovima parničnog postupka, jer je doneta pravilnom primenom čl.153, 154, 163. i 165. stav 2. ZPP, prema visini novčanog iznosa sa kojim je tužilac uspeo u sporu.
Iz navedenih razloga, primenom člana 414. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2536/2020: Presuda o naknadi nematerijalne štete zbog teške povrede na radu
- Rev2 881/2022: Odluka Vrhovnog suda o reviziji u sporu za naknadu štete zbog povrede na radu
- Rev2 779/2024: Preinačenje drugostepene presude i potvrđivanje odgovornosti poslodavca za povredu na radu
- Gž1 3029/2024: Presuda Apelacionog suda o odgovornosti poslodavca za povredu na radu