Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio posebnu reviziju i odbacio je redovnu reviziju tužilje u sporu za naknadu regresa i ishrane u toku rada. Razlog je ujednačena sudska praksa i činjenica da vrednost spora nije prelazila zakonom propisani cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1727/2020
22.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Aleksandar Savić, advokat iz ...i Dragan Miletić, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole ''Vasa Pelagić'' iz Leskovca, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3109/19 od 14.11.2019. godine, u sednici održanoj 22.10.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3109/19 od 14.11.2019. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3109/19 od 14.11.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 882/17 od 28.05.2019. godine, u prvom stavu izreke, odbijen je primarni tužbeni zahtev tužilje, kojim je tražila da sud tuženu obaveže da joj, na ime neisplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora za 2015, 2016 i 2017. godinu i na ime neisplaćene naknade za ishranu u toku rada počev od septembra meseca 2014. godine zaključno sa mesecom junom 2017. godine, isplati označene iznose sa zakonskom zatezom kamatom od dospeća do isplate. U drugom stavu izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da sud tuženog obaveže da zaključi aneks ugovora o radu kojim se zaposlenoj tužilji priznaje pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjeg odmora i utvrđuje njihova visina, a naknada troškova za ishranu u toku rada izražava u novčanom iznosu, počev od dana podnošenja tužbe, te ukoliko tuženi ne zaključi aneks ugovora o radu sa tužiljom da se ova presuda smatra pravnim osnovom za utvrđivanje visine naknade troškova za ishranu u toku rada i naknadu troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora i za njihovu isplatu tužilji, počev od dana podnošenja ove tužbe i izražavanja naknade troškova za ishranu u toku rada u novčanom iznosu u isplatnim listama, kao neosnovan. U trećem stavu izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.267,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3109/19 od 14.11.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odlučuje kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi razmatranja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu citirane odredbe Zakona.
Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pravnosnažnom presudom je naknada štete tužilji zbog neisplaćenog regresa i naknade za ishranu u toku rada u periodu od 2014. godine do 2017. godine, koje naknade su tužilji isplaćivane kroz platu, shodno odredbi člana 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama (''Službeni glasnik RS'' br. 34/2001...21/2016). O tužbenom zahtevu tužilje, nižestepeni sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u kojima je odlučivano o istovrsnim tužbenim zahtevima, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ili u interesu ravnopravnosti građan, kao ni potrebe ujednačavanja sudske prakse, ili novog tumačenja prava.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u prvom stavu izreke ovog rešenja doneo u smislu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.
Ispitujući dozvoljenost revizije, primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije dozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade tužilja je sudu podnela dana 01.12.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 386.766,39 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinsko-pravnom zahtevu u kom vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odluku kao u stavu drugom izreke ovog rešenja, doneo u smislu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Branislava Apostolović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 793/2020: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu za regres i ishranu
- Rev2 1584/2020: Odbacivanje revizije u sporu za isplatu regresa i naknade za ishranu
- Rev2 772/2020: Nedozvoljenost revizije u sporu o naknadi za topli obrok i regres
- Rev2 1749/2020: Revizija za isplatu toplog obroka i regresa odbačena kao nedozvoljena