Odluka o zakonitosti otkaza ugovora o radu nastavniku zbog gubitka sposobnosti za rad sa učenicima
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio reviziju tužioca, potvrđujući zakonitost otkaza ugovora o radu. Odluka o otkazu je zasnovana na ekspertskom mišljenju da tužilac, usled svog zdravstvenog stanja, u vreme otkaza nije bio sposoban za vaspitno-obrazovni rad sa učenicima u konkretnoj radnoj sredini.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1761/2023
07.02.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Joksić, advokat iz ..., protiv tužene XII Beogradske gimnazije Beograd, čiji je punomoćnik Vlastimir Janković, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1655/22 od 20.01.2023. godine, u sednici veća održanoj 07.02.2024. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1655/22 od 20.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 1/18 od 25.01.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje tužene br. .. od 03.11.2017. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 16.10.2006. godine, kao i rešenje Školskog odbora tužene br. .. od 27.11.2017. godine, kojim je odbijen prigovor tužioca i potvrđeno prvostepeno rešenje. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tužilac tražio da se poništi dopunsko rešenje tužene o prestanku radnog odnosa od 28.02.2018. godine, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužioca vrati na rad. Stavom četvrtim izreke, tužba je odbačena u delu kojim je traženo da se obaveže tužena da tužioca rasporedi na radno mesto nastavnika ... sa 90% radnog vremena na neodređeno vreme. Stavom petim izreke, tužba je odbačena u delu kojim je odlučeno o eventualnom tužbenom zahtevu da sud obaveže tuženu da rasporedi tužioca na radno mesto kod tužene gde nije predviđen rad sa decom. Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1655/22 od 20.01.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P 1/18 od 25.01.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na radnom mestu nastavnika ... po Ugovoru o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 16.10.2006. godine. Dana 03.06.2016. godine, putem svoje elektronske pošte, uputio je više pretećih i uvredljivih poruka na elektronske pošte svojih kolega, zaposlenih u gimnaziji. Povodom opisanih radnji protiv tužioca je pokrenut krivični postupka, pa je presudom Višeg suda u Beogradu Ko oz br. 6/17 od 22.03.2017. godine, tužilac oglašen odgovornim za krivično delo ugrožavanje sigurnosti i uslovno osuđen na kaznu zatvora od 6 meseci sa rokom provere od 3 godine od dana pravnosnažnosti presude i izrečena mu je mera bezbednosti - obavezno psihijatrijsko lečenje na slobodi. Na zahtev škole tužilac je upućen na lekarski pregled u nadležnu zdravstvenu ustanovu radi ispitivanja psihičke, fizičke i zdravstvene sposobnosti za rad sa decom i omladinom. Iz ekspertskog mišljenja Instituta za medicinu rada Srbije „Dr Dragomir Karajović“ Beograd od 18.10.2017. godine, utvrđeno je da tužilac nije sposoban za vaspitno – obrazovni rad sa decom i učenicima, sledom čega je rešenjem tuženog od 03.11.2017. godine, tužiocu prestao radni odnos zbog toga što ne uspunjava uslove za rad u ustanovi. Rešenjem Školskog odbora od 27.11.2017. godine potvrđeno je prvostepeno rešenje. Konačno rešenje o prestanku radnog odnosa tužioca nije izvršeno, tužena nije bila u mogućnosti da rasporedi tužioca na drugo odgovarajuće radno mesto u školi i nije imala sredstava da po svojoj zakonskoj obavezi, isplati otpremninu tužiocu, sve dok u saradnji sa Ministarstvom prosvete ova sredstva nisu obezbeđena, nakon čega je doneto i dopunsko rešenje o prestanku radnog odnosa od 28.02.2018. godine i isplati otpremnine.
Ocenom nalaza eksperstskog tima Instituta za mentalno zdravlje - Klinika za odrasle, Kabinet za sudsku psihijatriju od 22.02.2021. godine, sud je utvrdio da tužilac ima istoriju psihijatrijskog lečenja od 2014. godine i da u periodu prestanka radnog odnosa, u novembru 2017. godine, tužilac nije bio sposoban za rad sa učenicima. Postoji visok rizik za nastanak psihičke dekompenzacije u njegovom prvobitnom radnom okruženju (kod tužene), što može da se ispolji kroz agresivno i neprimereno ponašanje. Tužilac se trenutno nalazi u stanju remisije i uz odgovarajuću terapiju sposoban je za obrazovni i vaspitni rad u drugoj radnoj sredini, konkretno u osnovnoj školi, gde je zasnovao radni odnos i uspešno se adaptirao.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilno je u pobijanim nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo iz člana 167. stav 2. u vezi sa članom 139. stav 1. tačka 2. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kada je odbijen tužbeni zahtev za poništaj odluke o prestanku radnog odnosa tužioca od 03.11.2017. godine, doneto na osnovu relevantih procena da tužilac ne ispunjava uslove za zasnivanje radnog odnosa u ustanovi, jer ne poseduje psihičku, fizičku i zdravstvenu sposobnost za rad sa decom i učenicima, a što je utvrđeno iz ekspertskog mišljenja lekara Instituta za medicinu rada Srbije „Dr Dragomir Karajović“ Beograd od 18.10.2017. godine. Tužena je donela i rešenje o isplati otpremnine tužiocu, saglasno članu 167. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, sve u dvostepenom postupku, primenom člana 168. istog Zakona. Zbog toga je pravilna ocena nižestepenih sudova da je osporeno rešenje zakonito doneto, te da tužena nije u obavezi da tužioca vrati na rad, shodno članu 191. stav 1. Zakona o radu. Pravilno je odbacivanjem tužbe odlučeno i o zahtevu tužioca za vraćanje na konkretno radno mesto, jer o reintegraciji na rad po akcesornom zahtevu stranke ne odlučuje sud već sam poslodavac.
Bez uticaja su revizijski navodi da osnov na kome je zasnovano osporeno rešenje ne postoji i da je tužilac sposoban za obrazovno – vaspitni rad o čemu poseduje uverenje zdravstvene ustanove, jer je naknadno zasnovao radni odnos u drugoj školi. Sudovi su potpunom i sveobuhvatnom analizom izvedenih dokaza utvrdili sve okolnosti koje su uticale na određivanje radne sposobnosti tužioca za rad u ustanovi i reintegraciju u radni odnos kod tužene. U vreme donošenja osporenog rešenja tužilac nije bio sposoban za rad sa decom i učenicima, a reintegracija tužioca u konkretan kolektiv, kod tužene, mogla bi da dovede do pogoršanja njegove bolesti, aktiviranjem agresivnog ponašanja koje je opasno po okolinu. Sudovi su zakonitost osporenog rešenja pravilno cenili imajući u vidu specifičnosti konkretnog slučaja, uzimanjem u obzir da je sposobnost tužioca za obrazovno – vaspitni rad ocenjena u odnosu na rad u konkretnoj radnoj sredini, kroz mogućnost reintegracije u radni odnos kod tuženog i uz uvažavanje stručnog mišljenja kompetentnih ustanova.
Revizijom se u pretežnom delu osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocena izvedenih dokaza, što primenom člana 407. stav 2. ZPP, nije dozvoljen revizijski razlog.
Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković