Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za naknadu nematerijalne štete iz rada
Kratak pregled
Sud je odbacio reviziju tužene protiv presude kojom je dosuđena naknada štete za povredu na radu. Vrednost pobijanog dela od 120.000 dinara ne dostiže zakonom propisani prag, a primena Zakona o obligacionim odnosima je u skladu sa praksom.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1796/2024
20.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Danka Živanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3758/23 od 09.02.2024. godine, u sednici održanoj 20.03.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3758/23 od 09.02.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3758/23 od 09.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2547/18 od 22.03.2023. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete po osnovu povrede na radu isplati na ime pretrpljenog straha 50.000,00 dinara i na ime pretrpljenih fizičkih bolova 70.000,00 dinara sve sa zakonskom zateznom kamatom od 22.03.2023. godine kao dana donošenja presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev u preostalom delu kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu naknadi nematerijalnu štetu na ime pretrpljenog straha preko dosuđenih 50.000,00 dinara do traženih 110.000,00 dinara, za iznos od još 60.000,00 dinara, na ime pretrpljenih fizičkih bolova preko dosuđenih 70.000,00 dinara do traženih 140.000,00 dinara, za iznos od još 70.000,00 dinara sve sa zakonskom zateznom kamatom od 22.03.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 168.200,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3758/23 od 09.02.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, saglasno članu 404. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je zahtev tužioca prema tuženom kao poslodavcu za naknadu nematerijalne štete prouzrokovane povredom na radu, a nižestepenim odlukama je odlučeno delimičnim usvajanjem tužbenog zahteva. Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer nema razloga koji ukazuju na potrebu razmotranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana radi ujednačavanja sudske prakse niti novog tumačenja prava. Obrazloženja nižestepenih odluka o delimičnom usvajanju tužbenog zahteva, ne odstupaju od postojeće sudskom prakse i vladajućih pravnih shvatanja u tumačenju i primeni materijalnog prava – Zakona o obligacionim odnosima, kao relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Sporno pravno pitanje, na koje revizija ukazuje, pitanje postojanja uslova za oslobođenje odgovornosti tuženog kao poslodavca, razrešeno nižestepenim presudama, vezano je za konkretno činjenično stanje, pa stoga i pozivanje revizije na odluke revizijskog i nižestepenog suda kojima je eventualno drugačije odlučeno o istom pravnom pitanju, ne predstavljaju nužno i dokaz o različitom postupanju suda u istoj pravnoj stvari.
Iz navedenih razloga, primenom članova 404. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade nematerijalne štete podneta je 06.08.2018. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 120.000,00 dinara.
S obzirom na to da se radi o imovinskopravnom sporu u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela, ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud ocenio da revizija nije dozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 2658/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev 13764/2023: Presuda Vrhovnog suda o odgovornosti države za štetu prouzrokovanu nezakonitim radom policijskog službenika
- Rev2 3476/2023: Odbačaj revizije u sporu za naknadu štete zbog povrede na radu
- Rev2 369/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev2 210/2025: Naknada nematerijalne štete zbog povrede na radu i doprinos oštećene
- Rev2 2236/2025: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 4591/2022: Odgovornost poslodavca za povredu na radu tokom obavezne fizičke obuke