Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog niske vrednosti predmeta spora
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbacio kao nedozvoljenu reviziju tuženog u radnom sporu radi isplate novčanog potraživanja. Revizija u ovakvim sporovima je dozvoljena samo ako vrednost pobijanog dela prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što ovde nije bio slučaj.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 180/2021
24.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Zgerđa, advokat iz ..., protiv tuženog JKP za prevoz putnika „Autotransport – Pančevo“, koga zastupa Saša Levnajić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1391/19 od 23.10.2020. godine, u sednici održanoj 24.03.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1391/19 od 23.10.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 179/18 od 28.03.2019. godine, stavom prvim, drugim i trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime razlike zarade, za ostvarene, a neplaćene efektivne časove rada duže od redovnog radnog vremena isplati ukupno 25.071,57 dinara, naknadi troškove za ishranu u toku rada u iznosu od 67.025,55 dinara i regres za korišćenje godišnjeg odmora u iznosu od 75.180,95 dinara, za bliže označene periode, sa zateznom kamatom od dana dospelosti do isplate, na pojedinačno opredeljene mesečne iznose, bliže označene navedenim stavovima. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan preostali deo tužbenog zahteva, kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužiocu na ime razlike zarade na ime troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznose bliže naveden ovim stavom izreke. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da za tužioca na iznose manje isplaćene zarade i naknade troškova iz stava 1 i 2 izreke, obračuna i uplati razliku pripadajućih i uplaćenih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnoj filijali RF PIO. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 91.550,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja, pa do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1391/19 od 23.10.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, trećem, petom i delu stava šestog izreke, kojim je obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 91.550,00 dinara, sa zakonskom kamatom od izvršnosti, do isplate. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka u ostalom delu stava šestog izreke prvostepene presude i odbijen zahtev tužioca za isplatu zakonske kamate na dosuđene troškove parničnog postupka, počev od presuđenja do dana izvršnosti. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne odluke donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi člana 441. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 72/2011 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st.1. i 3.), osim iz člana 404. ovog zakona.
Odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U ovoj parnici tužilac je tražio isplatu razlike manje isplaćene zarade, naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora i naknade troškova za ishranu u toku rada, a vrednost pobijanog dela potraživanja je 171.790,97 dinara.
U konkretnom slučaju se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku (kada je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, niti je revizija podneta na osnovu člana 404. istog zakona, a kako vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnaže presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 194/2021: Odbačaj revizije u radnom sporu zbog nedovoljne vrednosti predmeta spora
- Rev2 3455/2021: Ništavost odredaba kolektivnog ugovora o naknadama zbog privremenog zakonskog umanjenja
- Rev2 23/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu radi novčanog potraživanja
- Rev2 320/2021: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog neispunjenja imovinskog cenzusa