Odbacivanje revizije u imovinskopravnom sporu zbog vrednosti spora ispod cenzusa
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a zatim je odbacio kao nedozvoljenu. U sporu za naknadu štete (manje isplaćena plata), vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što je uslov za dozvoljenost.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1801/2021
31.08.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić, Vesne Subić, Dobrile Strajina i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Stefan Đorđević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3921/20 od 10.03.2021. godine, u sednici održanoj 31.08.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3921/20 od 10.03.2021. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3921/20 od 10.03.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2883/2019 od 15.09.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime razlike od isplaćene do pripadajuće plate isplati pojedinačne novčane iznose navedene u izreci, za svaki dospeli mesec posebno, sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da tužena u njegovu korist uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje na iznose iz stava prvog izreke, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 62.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3921/20 od 10.03.2021. godine, odbijena je žalba tužioca, potvrđena prvostepena presuda i odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o isplatama na ime manje isplaćene plate i uplate doprinosa u korist tužioca, uz pravilnu primenu materijalnog prava. Vrhovni kasacioni sud smatra da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca, jer je revizija usmerena na razrešenje činjenično-pravnog pitanja konkretnog spora. Ne postoji ni potreba za odlučivanjem o izuzetnoj reviziji tužioca radi ujednačavanja sudske prakse, jer tužilac uz reviziju ne prilaže ni suprotne odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti se na njih poziva.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužbu u ovoj parnici tužilac je podneo sudu 23.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora označena u uvodu prvostepene presude je 993.932,33 dinara.
Imajući u vidu da se predmet spora u ovoj parnici ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, u kom slučaju bi revizija bila dozvoljena primenom člana 441. ZPP, već je predmet spora novčano potraživanje, dozvoljenost revizije ceni se po opštim pravilima o dozvoljenosti revizije u imovinsko-pravnim sporovima. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Biserka Živanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 4476/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 2621/2022: Odbacivanje revizije zbog nedozvoljenosti u imovinskopravnom sporu male vrednosti
- Rev2 2083/2022: Odbacivanje revizije u sporu za naknadu štete zbog nedozvoljenosti
- Rev2 2783/2022: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu o isplati razlike u plati
- Rev2 4264/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za razliku plate
- Rev2 2897/2021: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu za isplatu razlike do minimalne zarade
- Rev2 1498/2020: Nedozvoljenost posebne revizije u sporu o pravu na jednaku zaradu