Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužioca u sporu za naknadu nematerijalne štete. Utvrđeno je da vrednost predmeta spora ne prelazi cenzus od 40.000 evra, zbog čega revizija nije dozvoljena po zakonu, a nisu ispunjeni ni uslovi za izuzetnu reviziju.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 182/2021
28.04.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, Jelice Bojanić Kerkez i Vesne Popović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladeta Petrović, advokat iz ..., protiv tuženog „AZIVIR LLC AZ“, koji u Srbiji posluje preko ogranka „AZIVIRT“, Ogranak Beograd, čiji je punomoćnik Marina Stepanović, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 176/20 od 14.02.2020. godine, u sednici održanoj 28.04.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 176/20 od 14.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 176/20 od 14.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 38/18 od 31.01.2019. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu u kome je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa tužioca od 10.07.2016. godine, kao i da se obaveže tuženi da tužiocu na ime izgubljene zarade za period od 11.10.2016. godine, pa do podnošenja tužbe, isplati iznos od 544.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki dospeli mesečni iznos, pa do isplate, kao i da se obaveže tuženi da za tužioca uplati na ime poreza i doprinosa za period počev od 11.07.2016. godine do dana podnošenja tužbe nadležnoj poreskoj upravi iznos od 250.000,00 dinara, sa kamatom na javne prihode od dospelosti svakog mesečnog iznosa, pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da na ime naknade nematerijalne štete tužiocu isplati na ime pretrpljenog fizičkog bola iznos od 400.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha iznos od 350.000,00 dinara i na ime pretrpljenog duševnog bola usled umanjenja životne aktivnosti iznos od 520.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od donošenja presude, pa do isplate, kao i da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka koliko isti budu iznosili, sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude, pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 56.560,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do dana isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 176/20 od 14.02.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, revizju je blagovremeno izjavio tužilac zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o istoj odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete, a pobijanom odlukom je potvrđena prvostepena presuda kojom je tužbeni zahtev odbijen. Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP, jer se revizijom tužioca ne ukazuje da postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili da postoji potreba novog tumačenja prava ili neujednačena sudska praksa, odnosno ne ukazuje na postojanje drugačijih odluka, već se osporava utvrđeno činjenično stanje, a odluke nižestepenih sudova o osnovanosti tužbenog zahteva zasnovane su na primeni odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba je podneta 17.01.2018. godine, a vrednost predmeta spora označena u uvodu prvostepene presude iznosi 2.064.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić