Nedozvoljenost revizije u sporu za isplatu razlike u zaradi

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio reviziju JP „Vojvodinašume“ kao nedozvoljenu. Spor se ticao isplate razlike u zaradi zbog neopravdanog pravljenja razlike između zaposlenih u različitim gazdinstvima, pri čemu vrednost pojedinačnih zahteva ne prelazi zakonski cenzus za izjavljivanje revizije.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1936/2025
13.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Subić, predsednika veća, Radoslave Mađarov, Irene Vuković, Dragane Marinković i Dragane Boljević, članova veća, u parnici tužilaca AA iz ..., pravnog sledbenika pok. BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Gordana Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Vojvodinašume“ Petrovaradin, čiji je punomoćnik Ivana Maraš Caran, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1895/24 od 12.02.2025. godine, u sednici održanoj 13.02.2026. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1895/24 od 12.02.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1895/24 od 12.02.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1895/24 od 12.02.2025. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 337/20 od 09.10.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan je tuženi da tužiocima na ime razlike zarade za period od maja 2017. godine do aprila 2020. godine isplati pojedinačne mesečne iznose navedene u izreci prvostepene presude sa zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, kao i da tužiocima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 557.920,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocima koju im je tuženi pričinio neopravdanim pravljenjem razlike u zaradi isplaćivanoj pravnom prethodniku tužioca AA i tužilji u odnosu na zaradu koja se isplaćuje uporednim radnicima, licima koja su, prema sistematizaciji, zaposlena na istim radnim mestima kao i tužioci, ali koji svoj rad ostvaruju u drugom šumskom gazdinstvu (ŠG „Sremska Mitrovica“) u utuženom periodu. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev tužilaca usvojen doneta je primenom odredbi članova 104. i 105. Zakona o radu i ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Odluke koje je tuženi uz reviziju priložio ne ukazuju na postojanje različite sudske prakse, jer se ne zasnivaju na istom činjeničnom stanju kao u ovom predmetu.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizija u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, u parnicama iz radnog odnosa, o dozvoljenosti revizije odlučuje se na osnovu odredbe člana 403. stav 3. istog Zakona, u zavisnosti od vrednosti predmeta spora pobijanog dela.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužioci su, kao prosti (obični) suparničari u smislu odredbe člana 205. stav 1. tačka 2. ZPP, podneli 03.06.2020. godine, a vrednost predmeta spora je, u odnosu na tužioca AA, 485.192,63 dinara, a u odnosu na tužilju VV 308.057,83 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tuženog nedozvoljena.

Na osnovu izloženog, primenom člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Vesna Subić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.