Poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu datog sindikalnom predstavniku

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud je odbio reviziju tužioca, potvrdivši zakonitost otkaza ugovora o radu. Ponašanje tužioca kao sindikalnog predstavnika tokom štrajka, koje je uključivalo sprečavanje direktora u obavljanju poslova, predstavlja povredu radne dužnosti prema Zakonu o štrajku i opravdava otkaz.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1991/2022
15.03.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Snežana Knežević Radovanović, advokat iz ..., protiv tuženog AD „Putevi“ Požega, čiji je punomoćnik Ljubiša Pavlović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/21 od 15.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 15.03.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/21 od 15.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/21 od 15.03.2022. godine, odbijena je žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požegi P1 43/21 od 26.04.2021. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtev za poništaj rešenja tuženog broj 406 od 28.04.2017. godine, za obavezivanje tuženog da tužioca vrati na rad i tužilac obavezan da tuženom nadoknadi troškove postupka u iznosu od 295.000,00 dinara. Odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti povreda iz člana 374. stav 1. u vezi člana 398. ZPP na koju je revizijom ukazano. Pretežnim delom revizijskih navoda tužilac pobija pravilnost utvrđenih činjenica, koje su kao rezultat ocene dokaza izvršene od strane prvostepenog suda prihvaćene od strane drugostepenog suda. Ove navode Vrhovni kasacini sud ne može uzeti u obzir, pošto ne predstavljaju revizijski razlog po odredbi člana 407. stav 2. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac, zaposlen kod tuženog na radnom mestu ... od 05.11.2014. godine, bio je ... sindikalne organizacije Samostalni sindikat. Na osnovu odluke organa ovog sindikata o stupanju u generalni štrajk na dan 24.02.2017. godine, bez navođenja mesta okupljanja, zaposleni su se okupili oko dve kapije koje služe za izlazak vozila, a tužilac je više puta bio u kancelariji direktora tuženog, zahtevajući dostavu dokumentacije radi upoznavanja sa činjenicama kako je nastao dug u poslovanju tuženog od 107.000.000,00 dinara. Direktor je toga dana traženu dokumentaciju trebao da ponese na zakazani sastanak Nadzornog odbora u Užice, a tužilac mu je saopštio da po cenu prevrtanja vozila iz kruga tuženog ne može da iznese dokumentaciju bez tužiočevog prisustva. Ovo je razlog što je direktor tuženog napustio poslovni prostor pešice, te se na zakazani sastanak odvezao privatnim automobilom. Istog dana, tužilac je imao desetominutnu raspravu sa dve zaposlene radnice u računovodstvu tuženog, pošto su odbile da mu dostave dokumentaciju vezanu za finansijske izveštaje i završni račun, navodeći da bi na taj način povredile svoju radnu obavezu. Direktor tuženog je odobrio tužiocu da prisustvuje zakazanom sastanku Nadzornog odbora, te mu je u tu svrhu dozvolio da koristi službeni automobil. Nakon održanog sastanka štrajk je završen u 12,00 časova. Dana 06.04.2017. godine, nakon rasprave u kanelariji direktora tuženog, tužilac je iz džepa izvadio mobilni telefon i bacio ga na pod. Pobijanim rešenjem tuženog od 28.04.2017. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu u vezi člana 66. stav 1. tačka 12. Kolektivnog ugovora kod poslodavca, zbog nepoštovanja radne discipline propisane aktom poslodavca, odnosno jer je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, iz člana 179. stav 3. tačka 8. istog zakona, u vezi člana 67. stav 2. tačka 3. Kolektivnog ugovora i zbog povrede radne dužnosti iz člana 18. stav 2. Zakona o štrajku. Donošenju rešenja je prethodilo dostavljanje tužiocu upozorenja na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu broj 365 od 11.04.2017. godine, u kom su navedeni isti otkazni razlozi kao i u rešenju o otkazu.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalnopravne odredbe članova 179. stav 2. tačka 5. i 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu, članova 66. stav 1. tačka 12. i 67. stav 2. tačka 3. Kolektivnog ugovora tuženog od 20.07.2015. godine, člana 61. Ustava Republike Srbije, te članova 14. stav 1. i 18. stav 2. Zakona o štrajku, kada su odbili tužbeni zahtev. Tokom organizacije i sprovođenja štrajka tužilac je ispoljio ponašanje prema rukovodstvu i ostalim zaposlenima koje se može smatrati ugrožavanjem bezbednosti lica, imovine ili zdravlja ljudi i sprečavanja obavljanja redovne delatnosti tuženog, što predstavlja prekoračenje granica dozvoljenog i očekivanog ponašanja predstavnika štrajkača, odnosno povredu radne dužnosti zbog koje se može tužiocu, kao organizatoru štrajka, izreći mera prestanka radnog odnosa.

Po stanovištu Vrhovnog kasacionog suda pravilno je primenjeno materijalno pravo.

Suprotno revizijskim navodima, radnje tužioca pravilno su pravno standardizovane od strane tuženog, te mu je sa uporištem u materijalnom pravu izrečena mera prestanka radnog odnosa. Naime, po odredbi člana 1. stav 1. Zakona o štrajku, štrajk je prekid rada koji zaposleni organizuju radi zaštite svojih profesionalnih i ekonomskih interesa po osnovu rada. Granice dozvoljenog ponašanja, odnosno prava lica koja štrajk organizuju i vode regulisane su odredbom člana 18. stav 2. Zakona o štrajku, po kojoj član štrajkačkog odbora ili učesnik u štrajku koji štrajk organizuje i vodi na način kojim se ugrožava bezbednost lica i imovine ili zdravlje ljudi, ili koji sprečava zaposlene koji ne učestvuju u štrajku da rade, odnosno onemogućava nastavak rada po okončanju štrajka ili sprečava poslodavca da koristi sredstva i raspolaže sredstvima kojima poslodavac obavlja delatnost, čini povredu radne dužnosti za koju se može izreći mera prestanak radnog odnosa. U konkretnim okolnostima, radnje tužioca pravilno su ocenjene rešenjem kojim je otkazan ugovor o radu, pošto zaštita ekonomskih i profesionalnih interesa zaposlenih ne može ići na uštrb prava poslodavca da organizuje proces rada i uskrati pravo neovlašćenim licima da vrše uvid u poslovnu i finansijsku dokumentaciju.

Prema tome, nasuprot navodima u reviziji, tužilac nije dobio otkaz zbog sindikalnih aktivnosti, već zbog povrede radne dužnosti, koja je sankcionisana donošenjem na zakonu zasnovanog rešenja.

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbe člana 414. stav 1 ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.