Rešenje o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu o naknadama zaposlenih
Kratak pregled
Vrhovni sud nije dozvolio posebnu reviziju tužilje u sporu za isplatu naknade za ishranu i regres. Sud je zaključio da ne postoji potreba za ujednačavanjem prakse, jer je o ovom pitanju već zauzet jasan pravni stav.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1999/2023
06.10.2023. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Gordane Komnenić, Branke Dražić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivana Delić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Višeg suda u Somboru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Subotici, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 94/23 od 18.01.2023. godine, u sednici veća održanoj 06.10.2023. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE posebna revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 94/23 od 18.01.2023. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 94/23 od 18.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 635/19 od 17.10.2022. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se obaveže tužena da joj za period od 01.07.2016. godine do 31.06.2019. godine, isplati na ime troškova za ishranu u toku rada ukupan iznos od 208.905,44 dinara i na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora ukupan iznos od 107.600,04 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene mesečne iznose od dospelosti do isplate i obavezana tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 94/23 od 18.01.2023. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 635/19 od 17.10.2022. godine.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila posebnu reviziju u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23 – drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). U drugom stavu istog člana, propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava prvog ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.
Vrhovni sud je na osnovu ovlašćenja iz člana 404. ZPP zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj.
Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je isplata naknade troškova za ishranu u toku rada i naknade za regres za korišćenje godišnjeg odmora zaposlenih državnih službenika i nameštenika. O ovom zahtevu tužilje, sudovi su odlučili u skladu sa pravnim stavom izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda u predmetima sa istim ili bitno sličnim pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Takođe, povodom predmeta spora ne postavljaju se pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana koja bi trebalo razmotriti. Na osnovu izloženog, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 404. stav 2. ZPP.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. istog zakona, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 05.08.2019. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena, u smislu člana 403. stav 3. ZPP.
Vrhovni sud je stoga, na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelena Ivanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 211/2021: Nedozvoljenost revizije u sporu za isplatu toplog obroka i regresa
- Rev2 3964/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za isplatu naknade za topli obrok i regres
- Rev2 1336/2020: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu o naknadi za ishranu i regres
- Rev2 4073/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 1537/2024: Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 2187/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 1662/2020: Nedozvoljenost posebne revizije u imovinskopravnom sporu iz radnog odnosa