Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu putnih troškova
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji i odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužilja u sporu za naknadu troškova prevoza. Vrednost spora nije prelazila zakonski cenzus, a pobijana odluka nije odstupala od sudske prakse.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2065/2019
04.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branke Dražić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., koje zastupa punomoćnik Nenad Zečević, advokat iz ..., protiv tuženog „SAMSIC“ d.o.o. sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Aco Manojlović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 841/19 od 06.03.2019. godine, u sednici održanoj 04.06.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužilja izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 841/19 od 06.03.2019. godine, kao o posebnoj reviziji.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilja izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 841/19 od 06.03.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1260/2018 od 31.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje AA, kojim je tražila da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada u periodu od septembra 2013. godine do septembra 2016. godine, isplati ukupan iznos od 232.815,49 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki mesečni iznos navedenog perioda od dospelosti pa do konačne isplate (visina iznosa i datumi dospeća određeni u izreci). Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 200.355,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti pa do isplate, a odbijen zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od presuđenja pa do izvršnosti presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 15.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje pa do konačne isplate. Stavom četvrtim izreke, tužilja BB je oslobođena obaveze plaćanja sudskih taksi, a zahtev tužilje AA za oslobađanje od plaćanja sudskih taksi je odbijen.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 841/19 od 06.03.2019. godine, odbijene su žalbe tužilja i potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu odluke o tužbenom zahtevu i usvajajućem delu odluke o naknadi troškova postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilje su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešene primene materijalnog prava ukazujući na razloge za primenu člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa, ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, budući da je sporno pravno pitanje vezano za konkretno utvrđeno činjenično stanje, prema kome je tuženi poslodavac saglasno zaključenom ugovoru o radu sa pratećim aneksima obračunao i isplatio tužilji troškove dolaska i odlaska sa rada, prema adresi koju je tužilja prijavila kao adresu svog prebivališta, i to za period od septembra 2013. godine do septembra 2016. godine, kada joj je prestao radni odnos kod tuženog, tako da pobijana drugostepena presuda ne odstupa od sudske prakse u tumačenju i primeni prava – člana 118. Zakona o radu. Kako je revizija usmerena na razrešenje konkretnog spora, u kojoj se ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza i pogrešnu primenu materijalnog prava, što nije razlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada podneta je 01.11.2016. godine, a rednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 232.815,49 dinara.
Kako se u konkretnom slučaju radi o imovinsko-pravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni kasacioni sud našao da revizija nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP. Istovremeno, revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dozvoljena, u smislu člana 28. ZPP, jer se troškovi postupka ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev.
Na osnovu odredbe člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić