Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji jer je sporno pravno pitanje već razjašnjeno u sudskoj praksi. Redovna revizija je odbačena kao nedozvoljena jer vrednost predmeta spora ne prelazi zakonom propisani cenzus.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2104/2020
24.12.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Andrija Marković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 149/2020 od 29.01.2020. godine, u sednici veća održanoj 24.12.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 149/20 od 29.01.2020. godine, kao o posebnoj reviziji.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 149/20 od 29.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1869/17 od 23.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti Prvog osnovnog suda u Beogradu. Stavom drugim izreke, nije dozvoljeno objektivno preinačenje tužbe iz podneska tužioca od 01.04.2019. godine. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezana je tužena da tužiocu isplati neisplaćenu razliku zarade do dvostrukog iznosa zarade, po osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.09.2015. godine do 28.02.2017. godine, u iznosima pojedinačno utvrđenim tim stavom izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tužena da tužiocu isplati neisplaćenu razlike zarade do dvostrukog iznosa zarade, po osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.09.2015. godine do 28.02.2017. godine, u iznosima bliže određenim ovim stavom izreke. Stavom petim izreke, obavezana je tužena da u ime i za račun tužioca nadležnom RF PIO Filijala Beograd uplati doprinose za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.09.2015. godine do 28.02.2017. godine na iznose utvrđene stavom trećim izreke, nadležnom RF za zdravstveno osiguranje Filijala Beograd doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje za isti period u iznosu utvrđenom stavom trećim izreke, kao i Nacionalnoj službi za zapošljavanje Filijala Beograd doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti za sporni period na iznose utvrđene stavom trećim izreke. Stavom šestim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 261.273,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 149/20 od 29.01.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1869/17 od 23.10.2019. godine u stavu prvom, trećem, petom i šestom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Na osnovu ovlašćenja iz člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao o izuzetno dozvoljenoj reviziji, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse, kao ni novim tumačenjem prava, uzimajući u obzir da je pitanje isplate naknade zarade do dvostrukog iznosa zarade prema Uredbi o platama lica koja obavljaju poslove u posebnim organizacionim jedinicama državnih organa nadležnih za suzbijanje organizovanog kriminala, dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi. Obrazloženja pobijanih presuda za odluku o usvajanju tužbenog zahteva, u skladu sa sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda u tumačenju i primeni materijalnog prava (odluka Vrhovnog kasacionog suda Rev2 589/2019 od 04.07.2019. godine); s obzirom na izraženi pravni stav nižestepenih sudova o pravu tužioca, kao lica zaposlenog u Službi za borbu protiv organizovanog kriminala, na isplatu dvostrukog iznosa zarade koju bi u spornom periodu osvario u odnosu na visinu osnovne plate koju bi primao na mesečnom nivou na radnom mestu na kome je radio do momenta premeštaja u navedenu službu; što podrazumeva da svako uvećanje osnovne mesečne plate na ranijem radnom mestu, posledično dovodi do uvećanja dvostrukog iznosa njegove osnovne plate kod Službe za borbu protiv organizovanog kriminala.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. ZPP Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužilac je tužbom podnetom 31.05.2017. godine tražio isplatu uvećane zarade, a vrednost predmeta spora iznosi 1.472.107,65 dinara.
Imajući u vidu da vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 404. stav 2. i člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u prvom i drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić