Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog neispunjenja imovinskog cenzusa

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacio je reviziju tužene kao nedozvoljenu. Sud je prvo odbio predlog za odlučivanje o posebnoj reviziji, a zatim utvrdio da vrednost predmeta spora ne prelazi cenzus od 40.000 evra, što redovnu reviziju čini nedozvoljenom.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2107/2020
11.03.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Danijele Nikolić, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Risto Lekić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 219/20 od 29.01.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 11.03.2021. godine, doneo je

R E Š E Nj E

NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 219/20 od 29.01.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 219/20 od 29.01.2020. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 347/16 od 15.10.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezana tužena da tužiocu isplati neisplaćenu razliku zarade do dvostrukog iznosa plata na osnovu obavljenog rada i vremena provedenog na radu za period od 01.01.2013. godine do 31.08.2015. godine, u iznosu od 3.006.918,90 dinara sa pripadajućom kamatom i to u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima u označenom periodu. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da u ime i za račun tužioca Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.01.2013. godine do 31.08.2015. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu jedan izreke ove presude, da u ime za račun tužioca Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje za period od 01.01.2013. godine do 31.08.2015. godine u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu jedan izreke ove presude i da u ime i za račun tužioca Nacionalnoj službi za zapošljavanje uplati razliku pripadajućih doprinosa za obavezno osiguranje za slučaj nezaposlenosti za period od 01.01.2013. godine do 31.08.2015. godine, u svemu prema osnovicama utvrđenim u stavu jedan izreke ove presude. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 319.585,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 219/20 od 29.01.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 347/16 od 15.10.2019. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju tužene.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik RS” br. 72/11, 49/2013 – US, 74/2013 – US, 55/14, 87/2018, 18/2020, u daljem tekstu: ZPP), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete koju tužilac potražuje kao zaposleni u posebnoj organizacionoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova- Službi za otkrivanje ratnih zločina, do iznosa dvostruke plate koju bi ostvario na poslovima i zadacima u tom ministarstvu.

O ovom pravu tužioca i visini tražene naknade sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa izmenjenim pravnim stavom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 13.10.2020. godine, prema kojem lica, zaposleni koji su pre stupanja na rad u Službu za borbu protiv organizovanog kriminala i Službu za otkrivanje ratnih zločina bili radno angažovani u MUP-u, imaju pravo na dvostruki iznos plate koju bi ostvarila na poslovima i zadacima u tom ministarstvu uz ograničenje iz odredbe člana 18. stav 1. Zakona o organizaciji i nadležnosti državnih organa u suzbijanju organizovanog kriminala, korupcije i drugih posebno teških krivičnih dela.

Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse, ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, na osnovu člana 410. stav 2 tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. stav 1. i 3.).

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kom članu revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate razlike zarade do dvostrukog iznosa podneta je dana 24.02.2016. godine, a kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 99.000,00 dinara. Podneskom od 10.05.2018. godine tužilac je preinačio tužbu tako što je povećao tužbeni zahtev na iznos od 3.006.918,19 dinara.

Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, revizija tužene nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka je odbijen, s obzirom da odgovor na reviziju nije obavezan ni nužan u postupku po ovom vanrednom pravnom leku u smislu člana 165. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.