Vrhovni kasacioni sud odbacuje reviziju u radnom sporu male vrednosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tuženog u radnom sporu radi isplate novčanih potraživanja. Vrednost predmeta spora nije prelazila zakonski cenzus od 40.000 evra, što reviziju čini nedozvoljenom u sporovima ove vrste.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 212/2021
25.03.2021. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vlastimir Adamović, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog komunalnog preduzeća „Autotransport Pančevo“ iz Pančeva, čiji je punomoćnik Saša Levnajić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3125/20 od 18.11.2020. godine, na sednici održanoj 25.03.2021. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3125/20 od 18.11.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Osnovni sud u Pančevu, presudom P1 334/19 od 08.07.2020. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženog da isplati tužiocu na ime razlike zarade za rad duži od punog radnog vremena (efektivan rad), rad nedeljom, naknade troškova ishrane – toplog obroka i naknade troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora, a koja je tužiocu isplaćena od septembra 2016. do avgusta 2019. godine, određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da za tužioca uplati razliku doprinosa na iznose manje isplaćene zarade za rad duži od punog radnog vremena (efektivan rad) i rad nedeljom, za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od septembra 2016. godine do avgusta 2019. godine i to Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, razliku doprinosa za zdravstveno osiguranje za period od septembra 2016. godine do avgusta 2019. godine, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje, razliku doprinosa za osiguranje za slučaj nezaposlenosti za period od septembra 2016. godine do avgusta 2019. godine Nacionalnoj službi za zapošljavanje (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Obavezao je tuženog da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 61.823,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do konačne isplate, u roku od osam dana pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio dosuđenje zakonske zatezne kamate od presuđenja do izvršnosti (stav drugi izreke).
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 3125/20 od 18.11.2020. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio presudu Osnovnog suda u Pančevu P1 334/19 od 08.07.2020. godine (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav drugi izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5, a u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14, 87/18 i 18/20) i utvrdio da revizija tuženog nije dozvoljena.
Tužba je podneta 10.10.2019. godine. U uvodu prvostepene presude je navedena vrednost predmeta spora u iznosu od 156.194,91 dinara.
Odredbom člana 441. ZPP je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, je propisano, da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude, u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev tužioca radi isplate na ime razlike zarade za rad duži od punog radnog vremena, rad nedeljom, naknade troškova ishrane – toplog obroka i regresa za korišćenje godišnjeg odmora kao glavnih zahteva (u konkretnoj situaciji zahtev radi obračuna i uplate razlike traženih doprinosa ne čini glavni zahtev), očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizije tuženog nije dozvoljena, na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 299/2021: Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 3455/2021: Ništavost odredaba kolektivnog ugovora o naknadama zbog privremenog zakonskog umanjenja
- Rev2 180/2021: Nedozvoljenost revizije u radnom sporu zbog niske vrednosti predmeta spora
- Rev2 810/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti revizije u radnom sporu
- Rev2 807/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u radnom sporu kao nedozvoljene
- Rev2 358/2021: Odbacivanje revizije u radnom sporu zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 175/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u radnom sporu