Odbacivanje revizije u sporu za naknadu regresa zbog nedozvoljenosti
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužilaca u sporu radi naknade troškova regresa. Utvrđeno je da ne postoje razlozi za posebnu reviziju radi ujednačavanja prakse, dok je redovna revizija nedozvoljena jer je vrednost spora ispod zakonom propisanog cenzusa od 40.000 evra.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2239/2024
05.02.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Vesne Subić i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilaca AA iz ..., BB iz ... i VV iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Srđan Aleksić advokat iz ..., protiv tuženog JP KP „Lazarevac“ iz Lazarevca, radi naknade troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora, odlučujući o reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 199/24 od 15.05.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 05.02.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilaca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 199/24 od 15.05.2024. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilaca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 199/24 od 15.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P1 248/22 od 09.10.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilaca za naknadu troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora, u pojedinačnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 199/24 od 15.05.2024. godine, odbijena je žalba tužilaca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P1 248/22 od 09.10.2023. godine, u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude tako što je obavezan tuženi da tužiocima na ime troškova prvostepenog postupka isplati 177.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocima na ime troškova drugostepenog postupka isplati 26.320,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužioci su blagovremeno izjavili reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava i predložili da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj, u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema navedenoj odredbi (stav 1.), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocima na ime manje isplaćene naknade regresa za korišćenje godišnjeg odmora za sporni period. Pobijana odluka kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilaca zasnovana je na utvrđenom činjeničnom stanju da je tužiocima naknada troškova regresa za korišćenje godišnjeg odmora u utuženom periodu obračunata i isplaćivana na osnovu Kolektivnog ugovora tuženog, odnosno da fiksni dodatak (koji ulazi u strukturu zarade) sadrži i topli obrok i regres (za pojedine mesece u kojima je pogrešno obračunata i utvrđeno da postoji razlika, tužiocima je ta razlika dosuđena pravnosnažnom presudom P1 154/20 od 20.04.2020. godine). Prema oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilaca kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja, s obzirom na to da je odluka o tužbenom zahtevu zasnovana na primeni odgovarajućih odredbi materijalnog prava i u skladu sa praksom ovoga suda u sličnoj činjenično pravnoj situaciji. Osim toga, revizijom se osporava nalaz i mišljenje sudskog veštaka ekonomsko-finansijske struke, na čijem mišljenju je zasnovana pobijana odluka, čime se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocena izvedenih dokaza, a što nisu razlozi za izjavljivanje revizije u smislu člana 407. stav 2. ZPP. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
U sporovima o novčanim potraživanjima iz radnog odnosa o dozvoljenosti revizije odlučuje se na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela. Vrednost predmeta ovog spora u pobijanom delu je očigledno niža od dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe koja je po navedenoj odredbi merodavna za dozvoljenost revizije.
Zbog toga je, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Branislav Bosiljković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1075/2025: Rešenje o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije u sporu za naknadu štete iz rada
- Rev2 1973/2024: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za regres za odmor
- Rev2 807/2024: Pitanje obračuna regresa i dozvoljenost posebne revizije
- Rev2 4406/2023: Odbacivanje posebne revizije u sporu za naknadu troškova regresa
- Rev2 2589/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu troškova regresa
- Rev2 1774/2025: Pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korišćenja dnevnog odmora
- Rev2 738/2024: Odbacivanje revizije zaposlenih EPS-a zbog uskraćenog odmora