Ukidanje presuda zbog nepotpuno utvrđene strukture plate i isplate vojnog dodatka
Kratak pregled
Vrhovni sud je ukinuo nižestepene presude i vratio predmet na ponovno suđenje. Nije razjašnjeno da li je sporni vojni dodatak od 15% bio uračunat u osnovnu platu tužilje kroz vrednost boda, što je ključno za pravilnu odluku.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 234/2024
12.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mladen Simić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – VU „Dedinje“ Beograd, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3969/23 od 29.09.2023. godine, u sednici održanoj 12.02.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3969/23 od 29.09.2023. godine.
USVAJA SE revizija tužene, UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3969/23 od 29.09.2023. godine i presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5066/21 od 04.10.2022. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5066/21 od 04.10.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da tužilji na ime ostvarenog nezakonito neisplaćenog armijskog dodatka za period od juna 2018. godine do maja 2019. godine isplati pojedinačno navedene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da za tužilju uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Beograd za period od juna 2018. godine do maja 2019. godine i to pojedinačne mesečne iznose kao u stavu drugom izreke. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati ukupan iznos od 57.430,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3969/23 od 29.09.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 5066/21 od 04.10.2022. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova prvostepenog i drugostepenog postupka. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23) Vrhovni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene radi ujednačavanja sudske prakse zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. ZPP Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tužene osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je učinjena neka druga bitna povreda postupka.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je civilno lice u službi u Vojsci Srbije – VU „Dedinje“. Rešenjem tužene od 13.06.2019. godine raspoređena je na radno mesto „...“ u radionici za izradu odeće. U sektoru za snabdevanje uniformi i smeštaj u VU „Dedinje“ Beograd počev od 01.06.2019. godine osnovna zarada joj je određena u visini od 1040 bodova. Zbog posebnih uslova pod kojima vrši službu u Vojsci Srbije propisani članom 83. st. 1. i 2. Zakona o Vojsci Srbije tužilji je osnovna zarada uvećana za 15%. Rešenjem tužene od 29.05.2020. godine tužilja se raspoređuje počev od 01.06.2020. godine na radno mesto „...“ u radionici za izradu odeće Sektora za snabdevanje uniformama i smeštaj u VU „Dedinje“. Osnovna zarada određena je u visini od 1010 bodova, vojni dodatak u iznosu od 20% a dodatak po osnovu minulog rada 0,4% za svaku godinu rada. Na ukupan broj bodova dodaje se 200 bodova na ime naknade troškova ishrane i 150 bodova na ime regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Za sporni period prilikom isplate tužilji nije isplaćivan deo koji se odnosi na armijski dodatak od 15%. Visina neisplaćenog dodatka utvrđena je veštačenjem od veštaka ekonomsko-finansijske struke i za period od 01.06.2018. do 31.05.2019. godine i to čini ukupno 41.447,23 dinara.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju nižestepeni sudovi su primenom odredbe člana 135. stav 2. i člana 195. Zakona o Vojsci Srbije i člana 24. stav 1. Pravilnika o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih pripadnika Vojske Srbije, zaključili da tužena u spornom periodu od juna 2018. godine zaključno sa majem 2019. godine nije tužilji isplaćivala uvećanu zaradu sa vojnim dodatkom od 15%, te su obavezali tuženu da joj ovaj dodatak isplati u iznosu utvrđenim nalazom i mišljenjem sudskog veštaka, kao i da joj na dosuđene mesečne iznose uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje primenom članova 2. i 51. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje. Ovakav zaključak da tužena nije isplaćivala uvećanje na ime vojnog dodatka sudovi su izveli iz činjenice da u obračunskim listama plate za tužilju u spornom periodu nije posebno iskazivana stavka vojni dodatak, a kako je rešenjem tužene određeno da uz osnovnu platu ima pravo na vojni dodatak u iznosu od 15%, stanovište nižestepenih sudova je da je tužena bila dužna da u spornom periodu obračunava i isplaćuje tužilji platu uvećanu za navedeni procenat.
Po oceni Vrhovnog suda, pravilnost primene materijalnog prava se za sada ne može ispitati zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Članom 194. Zakona o Vojsci Srbije („Službeni glasnik RS“, br. 116/2007, 94/2019), propisano je da civilna lica u službi Vojske Srbije, danom stupanja na snagu ovog zakona postaju vojni službenici ili vojni nameštenici (stav 1.) i da će ministar odbrane u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona doneti propis koji će urediti postupak prevođenja iz stava 1. ovog člana (stav 4.). Članom 195. istog zakona, propisano je da će uslove, način i postupak transformacije vojnih ustanova koji obavljaju proizvodnu i uslužnu delatnost, odnosno posluju po principu sticanja i raspodele dobiti i prava i obaveze civilnih lica na službi u Vojsci Srbije zaposlenih u tim ustanovama do završetka transformacije urediti Vlada (stav 1.), a da do stupanja na snagu propise iz stava 1. ovog člana civilna lica na službi u Vojsci Srbije zaposlena u ustanovama koja obavljaju proizvodnu i uslužnu delatnost, odnosno posluju po principu sticanja i raspodele dobiti, zadržavaju prava i obaveze iz radnog odnosa prema Zakonu o Vojsci Jugoslavije (stav 2.).
Vlada je na osnovu napred citiranog člana 195. stav 1. Zakona o Vojsci Srbije donela Uredbu o transformaciji vojnih ustanova koje obavljaju proizvodnu i uslužnu delatnost po principu sticanja i raspodele dobiti i o pravima i obavezama civilnih lica na službi u Vojsci Srbije zaposlenim u tim ustanovama („Službeni glasnik RS“, br. 58/07, 10/13). Prema članu 9a Uredbe, civilna lica zaposlena u vojnim ustanovama koja obavljaju proizvodnu i uslužnu delatnost po principu sticanja i raspodele dobiti, do završetka transformacije tih ustanova ostvaruju prava i obavezu iz radnog odnosa u skladu sa Zakonom o Vojsci Srbije, a prava na isplatu plate, naknade i drugih primanja, kao i stambeno obezbeđenje ostvaruju u skladu sa propisima kojima se uređuje poslovanje tih ustanova.
Saglasno napred citiranim odredbama zakona i uredbe, te da u spornom periodu još uvek nije bila završena transformacija VU „Dedinje“ to se na plate, naknade i druga primanja zaposlenih u toj ustanovi primenjivao Pravilnik o raspodeli dobiti i zarada civilnih lica u VU „Dedinje“ od 10.04.2006. godine, koji je u članu 19. stav 1. propisivao da civilnom licu u ustanovi pripada vojni dodatak zbog posebnih uslova rada pod kojima vrši službu u vojsci, a naročito zbog učešća na vojnim vežbama, logorovanjima, manervima i uzbunama, rada dužeg od punog radnog vremena (član 196. i 135. Zakona o VJ), vršenja službe u svim uslovima, kao i zbog drugih vanrednih situacija prouzrokovanih potrebama borbene gotovosti i to 15% od osnovne plate.
Stoga kako transformacija Vojne ustanove „Dedinje“ nije okončana, tužilja još uvek nije stekala status vojnog službenika ili vojnog nameštenika (član 9. navedene Uredbe) da bi se na nju mogao primeniti Pravilnik o platama i drugim novčanim primanjima profesionalnih pripadnika Vojske Srbije („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 28/11 i 10/17) kojim je u članu 24. stav 2. tog pravilnika, predviđen vojni dodatak.
Tužilji kao civilnom licu na službi kod tužene, u smislu člana 19. stav 1. navedenog Pravilnika, pripada pravo na isplatu vojnog dodatka od 15%, ali je ostala nerazjašnjena struktura plate, odnosno da li joj je taj dodatak isplaćen kao element osnovne plate u sklopu vrednosti boda te plate. Kod činjenice da se prema rešenju direktora tužene od 22.11.2011. godine vojni dodatak od 15% počev od novembra te godine pa sve do juna 2019. godine obračunavao u sklopu vrednosti boda osnovne plate, odnosno da je bio uračunat u osnovicu za obračun i isplatu plate tužilje (kao i svih drugih civilnih lica na službi u ovoj vojnoj ustanovi), veštak se u odnosu na te okolnosti nije izjasnio u svom nalazu. Veštak je samo sačinio matematički obračun iznosa vojnog dodatka polazeći od platnih listića za obračun i isplatu plate iz kojih se ne vidi njena struktura, pri tom bez utvrđenja vrednosti cene rada (boda) koja je važila u spornom periodu i vrednosti iste sa uvećanjem od 15%.
Kako u toku postupka nije razjašnjena okolnost da li je i u kom iznosu vojni dodatak ušao u vrednost boda za obračun osnovne plate tužilje, to je ostalo neutvrđeno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Ovo posebno zato što su sudovi propustili da cene rešenja direktora tužene od 22.11.2011. godine iz kojeg je nesporno utvrđeno da je ova vojna ustanova od novembra 2011. godine izmenila način obračuna plate zaposlenih kroz uračinavanje vojnog dodatka u osnovicu za obračun plate, odnosno kroz uračunavanje njegovog procenta u vrednost boda za obračun osnovne plate, kao što to tuženi osnovano ističe u reviziji.
Sledom navedenog, prvostepeni sud će u ponovnom postupku potpuno utvrditi činjenično stanje u smislu iznetih primedbi, da bi potom pravilnom primenom materijalnog prava odlučio o tužbenom zahtevu.
Kako odluka o troškovima postupka zavisi od ishoda odluke o glavnoj stvari, to je i ona ukinuta.
Iz navedenih razloga, primenom odredbe člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1371/2024: Rešenje Vrhovnog suda o ukidanju presuda radi isplate vojnog dodatka
- Rev2 3780/2023: Rešenje Vrhovnog suda o ukidanju presuda zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o armijskom dodatku
- Rev2 1210/2024: Ukidanje presuda zbog pogrešnog utvrđivanja činjenica o isplati vojnog dodatka
- Rev2 624/2023: Ukidanje presuda zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o vojnom dodatku
- Rev2 3432/2023: Rešenje Vrhovnog suda o ukidanju presuda zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja