Nedozvoljenost revizije u radnom sporu radi zaštite od zlostavljanja na radu
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbacio reviziju tužene države u sporu povodom mobinga. Sud je zaključio da, iako je reč o radnom sporu, revizija nije dozvoljena jer se ne radi o statusnom sporu, a vrednost predmeta spora je znatno ispod zakonskog cenzusa.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2445/2024
30.01.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jelena Maksimović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo spoljnih poslova, Ambasada Republike Srbije u Republici Francuskoj, Kulturni centar Srbije u Parizu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo Republike Srbije, Beograd, radi zaštite od zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1843/24 od 15.05.2024. godine, u sednici održanoj 30.01.2026. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1843/24 od 15.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P1 110/22 od 31.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se utvrdi da je tužilac pretrpeo zlostavljanje na radu od strane BB, direktora i odgovornog lica Kulturno-informativnog centra Srbije u Parizu na taj način što je: prestao da tužiocu određuje radne zadatke, a ostalim zaposlenima govorio kako tužilac ne radi ništa, zabranio tužiocu snimanje prijema za Dan državnosti, uklonio mejl adresu tužioca iz formulara i tako mu otežao komunikaciju sa umetnicima, na informativnim podlogama promenio šifre i onemogućio tužiocu pristup, a u isto vreme to omogućio licima koja nisu zaposlena u Kulturno-informativnom centru Srbije, poslovne kontakte za organizovanje događaja za koje je bio zadužen tužilac, prebacio na svoju zamenicu, oduzeo mu profesionalni fotoaparat koji je tužilac na svom radnom mestu koristio i isti dodelio koleginici bez kvalifikacija i iskustva, zaključao katancem tehničku opremu kojom je rukovao tužilac (video plejer, mikrofoni i drugo), odbijajući da tužiocu preda ključ, oduzeo tužiocu ključ od poštanskog sandučeta i javno iznosio tvrdnje da je tužilac neškolovan, neznalica i neradnik. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se presuda objavi u javnom glasilu „Večernje novosti“ o trošku tužene, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, konstatovano je da je tužba povučena u delu kojim je traženo da se tuženom zabrani vršenje ponašanja koje predstavlja zlostavljanje na radu, što je tužena dužna da prizna i trpi i da obezbedi izvršenje navedene zabrane za ubuduće. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka od 126.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1843/24 od 15.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i utvrđeno da je tužilac pretrpeo zlostavljanje na radu od strane BB, direktora i odgovornog lica Kulturnog centra Srbije u Parizu. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i obavezana tužena da uvod i izreku presude objavi u dnevnim novinama „Večernje novosti“ o svom trošku. Stavom trećim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima postupka sadržano u stavu četvrtom (pogrešno naznačenom u stavu trećem) izreke prvostepene presude i obavezana tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 111.800,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove drugostepenog postupka od 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Predmet tražene pravne zaštite je utvrđenje zlostavljanja na radu tužioca i zabrana daljeg vršenja zlostavljanja na radu, a pravnosnažnom odlukom odlučeno je usvajanjem tužbenog zahteva. Odredbom člana 29. stav 1. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“ broj 36/10), propisano je da zaposleni koji smatra da je izložen zlostavljanju od strane poslodavca sa svojstvom fizičkog lica ili odgovornog lica u pravnom licu može protiv poslodavca da podnese tužbu pred nadležnim sudom u roku iz člana 14. stav 2. ovog zakona, dok je odredbom člana 29. stav 3. ovog zakona propisano da je spor, pored ostalog, iz stava 1. ovog člana, radni spor.
Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nisu predviđena posebna pravila o dozvoljenosti revizije. Iz navedenih razloga se u sporu radi utvrđenja zlostavljanja na radu, koji predstavlja radni spor, shodno primenjuju pravila o dozvoljenosti revizije iz člana 441. i člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnog postupku, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama iz radnih odnosa u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Kako je utvrđivanje zlostavljanja na radu parnica iz radnog odnosa, ali takva da ne predstavlja spor o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa iz člana 441. Zakona o parničnom postupku, to je revizija protiv odluke o ovom tužbenom zahtevu nedozvoljena.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi zaštite od zlostavljanja na radu podneta je 16.11.2018. godine, a označena vrednost predmeta spora u tužbi je 10.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se tražena pravna zaštita ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da označena vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Prilikom ocene dozvoljenosti revizije, Vrhovni sud je imao u vidu da je pobijanom presudom preinačena prvostepena presuda ali nalazi da nema mesta primeni odredbe o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, koja se primenjuje samo kada se radi o opštem režimu, dopuštenosti ovog pravnog leka, ali ne i u sporovima u kojima je posebnim odredbama Zakona o parničnom postupku određeno da revizija nije dozvoljena jer specijalno pravilo isključuje primenu opštih pravila (član 436. ZPP).
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Dragana Marinković,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 1413/2023: Vrhovni sud: Revizija u sporu zbog zlostavljanja na radu nije dozvoljena
- Rev2 2385/2022: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu zbog zlostavljanja na radu
- Rev2 3416/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti revizije u sporu zbog zlostavljanja na radu
- Rev2 1647/2023: Odbacivanje revizije u sporu zbog zlostavljanja na radu usled neispunjenosti uslova
- Rev2 986/2025: Nedozvoljenost revizije u sporu za zaštitu od zlostavljanja na radu
- Rev2 220/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu radi zaštite od zlostavljanja na radu
- Rev2 3422/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za zaštitu od zlostavljanja na radu