Rešenje o odbacivanju revizije u sporu za isplatu razlike zarade
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljenu reviziju tužioca u sporu za isplatu razlike zarade na osnovu koeficijenta. Vrednost spora bila je ispod zakonskog cenzusa, a nisu postojali uslovi za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2478/2015
28.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Lidije Đukić, Božidara Vujičića, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca V.M. iz U., čiji je punomoćnik M.J., advokat iz U., protiv tuženog Zdravstvenog centa U., RJ Dom zdravlja Č., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4280/14 od 04.12.2014. godine, u sednici održanoj 28.01.2016. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4280/14 od 04.12.2014. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4280/14 od 04.12.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 345/13 od 19.05.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se obaveže tuženi da tužiocu isplati razliku između koeficijenta 9,98 do koeficijenta 13,57 za vremenski period od 01.04.2010. do 01.04.2013. godine u ukupnom iznosu od 433.365,18 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno opredeljen iznos, bliže određen u izreci presude; stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka od 8.500,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4280/14 od 04.12.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu P1 345/13 od 19.05.2014. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o posebnoj reviziji tužioca, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
U konkretnom slučaju, tužilac se u reviziji poziva na presudu Osnovnog suda u Nišu navodeći da je taj sud usvojio tužbeni zahtev i da je reč o istom činjeničnom i pravnom osnovu. Prema stanju u spisima, tužilac je uz tužbu dostavio presudu Osnovnog suda u Nišu P1 2232/10 od 17.12.2010. godine (bez klauzule pravnosnažnosti).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse, jer uz reviziju nisu dostavljene pravnosnažne presude u kojima je u identičnoj ili sličnoj činjenično – pravnoj situaciji doneta dugačija odluka.
Iz navedenog razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 24.04.2013. godine, a podneskom od 16.05.2014. godine tužba je preinačena povećanjem zahteva kojim je tužilac tražio isplatu 433.365,18 dinara. Obzirom da pobijani deo pravnosnažne presude od 433.365,18 dinara očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to znači da revizija tužioca nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović,s.r.
Slični dokumenti
- Rev2 862/2015: Nedozvoljenost revizije u sporu za isplatu zarade zbog vrednosti spora
- Rev 4328/2018: Odbačena revizija tuženog u sporu radi poništaja izbora organa advokatske komore
- Rev2 426/2015: Odbacivanje revizije zbog nedostavljanja dokaza i niske vrednosti spora
- Rev2 664/2021: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu radi rešavanja stambenog pitanja
- Rev 2375/2022: Odbacivanje revizije tuženog u sporu radi iseljenja kao nedozvoljene
- Rev2 298/2020: Rešenje o nedozvoljenosti redovne i posebne revizije u imovinskopravnom sporu
- Rev 2014/2015: Odbacivanje revizije zbog neispunjenja uslova za posebnu i redovnu dozvoljenost