Odbačena revizija zbog nedostatka dokaza o neujednačenoj praksi i vrednosti spora
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio odlučivanje o posebnoj reviziji jer tužena nije dostavila dokaz o navodnoj neujednačenoj sudskoj praksi. Revizija je potom odbačena kao nedozvoljena jer vrednost spora nije prelazila zakonski cenzus.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 248/2020
17.06.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić, Biserke Živanović, dr Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilja AA iz ... i BB iz ..., čiji je zajednički punomoćnik Zoran Georgiev, advokat iz ..., protiv tužene „Specijalne bolnice za rehabilitaciju Bujanovac“, sa sedištem u Bujanovačkoj Banji, čiji je punomoćnik Mile Ristić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2396/14 od 07.11.2014. godine, u sednici održanoj 17.06.2020. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2396/14 od 07.11.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Bujanovcu P1 956/13 od 30.04.2014. godine, stavovima prvim i drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiljama na ime naknade štete za period od 18.10.2010. godine do 18.10.2012. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose navedene u izreci. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiljama naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 103.328,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2396/14 od 07.11.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Odlučujući o reviziji tužene primenom člana 404. stav 2. Zakona o parničom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11, 55/14, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi propisani članom 404. stav 1. istog zakona za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Članom 404. stav 1. ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Tužena se u reviziji poziva na različitu sudsku praksu u postupanju u predmetima u kojima zaposleni u zdravstvenim ustanovama na teritoriji Opština Bujanovac, Preševo i Medveđa, traže naknadu štete zbog manje isplaćene plate, koja im pripada na osnovu Zaključka Vlade Republike Srbije broj 121-14 i 320/2001-2 od 18.12.2001. godine. U reviziji se navodi da je u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji Apelacioni sud u Kragujevcu, u presudi Gž1 930/10 od 26.05.2010. godine zauzeo stav da tužilačka strana ima pravo da zahteva razliku uvećane zarade pred sudom, samo ako je ona utvrđena posebnim pojedinačnim aktom tužene – a nije isplaćena tužiocu, te da se navedeni zaključak Vlade Srbije ne primenjuje neposredno.
Međutim, tužena nije priložila odluku Apelacionog suda u Kragujevcu na koju se poziva u reviziji. Stranka koja podnosi posebnu reviziju, zbog ujednačavanja sudske prakse, dužna je da uz reviziju dostavi sudsku odluku na osnovu koje Vrhovni kasacioni sud utvrđuje da li su ispunjeni uslovi za izuzetnu dozvoljenost revizije. Kako se o različitom postupanju sudova ne odlučuje na osnovu revizijskih navoda, već na osnovu sudskih odluka, Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP i odlučuje kao u stavu prvom izreke rešenja.
Odlučujući o dozvoljenosti revizije primenom člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.
Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj parnici podneta je 10.10.2013. godine, a vrednost predmeta spora je 283.936,00 dinara.
Obzirom da vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, što je zakonski limit za izjavljivanje revizije, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Rev2 426/2015: Odbacivanje revizije zbog nedostavljanja dokaza i niske vrednosti spora
- Rev2 3105/2021: Nedozvoljenost posebne i redovne revizije u sporu za naknadu pripravnosti
- Rev2 815/2020: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju revizije u radnom sporu
- Rev2 447/2015: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti izuzetne i redovne revizije
- Rev2 862/2015: Nedozvoljenost revizije u sporu za isplatu zarade zbog vrednosti spora
- Rev2 3250/2019: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 1154/2021: Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u sporu za pripravnost