Odbacivanje revizije Ministarstva odbrane zbog vrednosti predmeta spora
Kratak pregled
Vrhovni sud je odbio odlučivanje o posebnoj reviziji tužene države u sporu za naknadu štete zbog povrede vojnog lica. Revizija je proglašena nedozvoljenom jer vrednost spora od 485.000 dinara ne prelazi zakonom propisani cenzus za imovinskopravne parnice.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2486/2025
03.09.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Dobrile Strajina, Dragane Mirosavljević i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Simonović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbija, Ministarstvo odbrane, Vojna pošta .. Niš, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3485/2024 od 19.05.2025. godine, u sednici održanoj 03.09.2025. godine, doneo je
R E Š E Nj E
NE DOZVOLjAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3485/2024 od 19.05.2025. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3485/2024 od 19.05.2025. godine.
ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3233/2023 od 13.09.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje, pa je tužena obavezana da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: za pretrpljene fizičke bolove 100.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.09.2024. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, dok je za veći iznos od dosuđenog a do traženog iznosa od 200.000,00 dinara, tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Za pretrpljeni strah 70.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.09.20204. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, dok je za veći iznos od dosuđenog a do traženog iznosa od 135.000,00 dinara, tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan; za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti 50.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 13.09.2024. godine, kao dana presuđenja pa do isplate, dok je za veći iznos od dosuđenog a do traženog iznosa od 150.000,00 dinara tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 153.150,00 dinara.
Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 3485/2024 od 19.05.2025. godine, odbio, kao neosnovane žalbe tužilje i tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Nišu P1 3233/2023 od 13.09.2024. godine.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Tužilja je dostavila odgovor na reviziju tužene zahtevajući naknadu troškova za sastav tog odgovora.
Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete tužilji, zbog povrede koju je zadobila prilikom vršenja vojne službe – izvođenje fizičke obuke u zimskim uslovima na Kopaoniku, tako što je usled nepovoljnih meteoroloških uslova i prisutnosti leda na stazi, došlo do proklizavanja noge, gubitka ravnoteže i pada te povrede levog kolena. Pobijana presuda kojom je tužbeni zahtev delimično usvojen priznavanjem tužilji naknade na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti, doneta je primenom odredbe člana 164. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br.24/2005...75/2014), u vezi odredbe člana 200. ZOO, i ne odstupa od sudske prakse u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu.
Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova, revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje. Tada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela u smislu odredbe člana 403. stav 3. ZPP. Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 22.08.2023. godine, a vrednost predmeta spora je 485.000,00 dinara.
Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu, koja za predmet ima zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena u smislu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Troškovi na ime angažovanja punomoćnika, advokata, za sastav odgovora na reviziju tužilji nisu bili potrebni u smislu odredbe člana 154. ZPP.
Na osnovu odredbe člana 165. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu trećem izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković
Slični dokumenti
- Rev2 3152/2025: Pravo na uvećanje plate za razredno starešinstvo tokom odsustva sa rada
- Rev2 3795/2023: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne i redovne revizije
- Rev2 3171/2024: Nedozvoljenost revizije u sporu za naknadu štete zbog vrednosti predmeta spora
- Rev2 3896/2024: Rešenje Vrhovnog suda o nedozvoljenosti posebne revizije u radnom sporu
- Rev2 2520/2023: Odbacivanje posebne i redovne revizije u sporu za naknadu štete
- Rev2 4318/2023: Posebna revizija: naknada za ishranu i regres u javnim službama
- Rev2 2236/2025: Rešenje o nedozvoljenosti revizije u sporu za naknadu štete